10 lis 15. IZLET 2024 – Pag (višednevni)
Ako imaš želju biti sommelier ili istraživački novinar u nekom sljedećem životu, a možda i ovca (kasnije ćemo razjasniti zašto), onda je biti dio KPD ekipe dosta dobro početno iskustvo koje će te daleko pogurati.
U 15. izletu ove godine, zaputili smo se na otok Pag i saznali da je Pag puno više od Novalje i Zrća. Nije čudo da ga zovu i mjesečev otok, ne samo zbog količine krša i kamenja, već i zato što, bar u podsezoni, imaš osjećaj da nisi na Zemlji. Tu i tamo sretneš još nekog čovjeka, radosnog planinara ili trail trkača, ali zapravo prevladava mir, žubor vode iz prirodnih izvora, miris mora i aromatičnog bilja i bura koja jenjava samo kad poželi. Mislim da je ovo dovoljno dobra uvertira u ovaj izlet i mjesta kojih ćemo se sjećati kao Našeg malog raja, stoga krenimo.
Smješteni u kampu Šimuni, iskusili smo čari kamperskog života. Kao i obično, naš je prvi dan počeo doručkom u obliku švedskog stola na kojem se našlo za svakoga ponešto, a pritom je jutarnja kava na plaži bila neizbježna.
Zaputili smo se zatim prema prvom usponu na Sveti Vid, najviši vrh otoka Paga (349m n.v.) na kojem se nalazi crkvica Sv. Vida, danas nažalost potpuno zapuštena. Uspon je bio popraćen laganom kišicom i oštrim naletima bure, ali pogledi sa svih strana i na sve strane bili su uistinu predivni. Osmjesi na našim licima to potvrđuju.
Tijekom uspona naučili smo da je krš paga obogaćen raznolikim aromatičnim biljem. Dio ekipe koji su vrhunski botaničari-laici imali su dovoljno inspiracije za slikanje (i u povjerenju, seobu nekih od biljaka svojim kućama, ali shhhh).
Sa vrha Sv.Vida, nakon otprilike sat i pol uspona, pružio se pred nama pogled koji liječi. Neki su zato meditirali pogledom u daljinu ili u stoju na glavi, a drugi uživali u zajedničkim trenucima slikanja, očajavanja nad nastalim slikama, ponovnom slikanju, i tako u krug.
Okrijepu od silnog penjanja dio je nas potražio u jednoj obiteljskoj sirani s dugogodišnjom poviješću proizvodnje autohtonog sira, kako paškog, tako i niza drugih. Radi se o sirani Gligora čiji smo prostor i tvornicu imali priliku posjetiti, a pod teški napor stavili smo i svoje okusne pupoljke kako bi uživali u degustaciji čak 5 vrsta sira (!) te vina s otoka Krka.
Ne bi bilo u redu, iz dužnog poštovanja prema svima gladnima koji možda čitaju ovaj osvrt dok čekaju Wolt dostavu ili onih koji su na milosti i nemilosti kulinarskoj inspiraciji svojih partnera/supružnika, da sljedećih nekoliko slika budu posvećeni siru, ali mi smo uistinu uživali u popodnevu tog prvog dana. Ponešto smo i naučili, a to je da su ovce zapravo na godišnjem odmoru od davanja mlijeka u drugoj polovici godine te da nekim sirevima treba i do dvije godine sazrijevanja pod striktnim klimatskim uvjetima, odnosno kontroliranoj temperaturi i vlazi.
Povratak prema kampu obilježila je mala poljoprivredna akcija skupljanja badema i još predivnih pogleda, ovog puta uz sunce koje se više nije sramilo. Neki su čak poželjeli grliti bilje.
Pri povratku u kamp uslijedili su trenuci opuštanja uz istezanje, zalazak sunca i druženja uz večeru u lokalnom restoranu Mali raj. Tijekom večere, ideja o slatkim palačinkama poput kakve zaraze proširila se među KPD članovima. Kako palačinki na meniju restorana nije bilo, najodvažnije članice, Berina i Ana K, nabavile su sve potrebne sastojke, pronašle tave i kreirale malu slatku radost u obliku palačinki koje su mirisom namamile ostale KPD-ovce, od onih najmanjih i najmlađih pa do najvećih. Radost je u dijeljenju, to smo iskusili.
Drugi dan našeg izleta, nakon ponovne recepture jutarnje kavice i obilnog doručka, zaputili smo se prema sjeveroistočnom dijelu otoka, odnosno Metajni, od kuda kreće sada već dobro poznata staza pod nazivom Life on Mars. Metajna nas je dočekala potpuno osunčana i idilična.
Life on Mars poznata je trail utrka koja se održava od 2017. godine. Njezin izvanzemaljski krajolik podsjetio je organizatore na Mars zbog čega se prilikom početka svake utrke pušta evergreen pjesma Davida Bowieja upravo tog imena.
Taj prizor beskrajnog krša sve nas je ostavio bez daha, čak i one članove KPD-a kojima ovo nije bio prvi put na stazi. Uvjeti za hodanje bili su idealni. U daljini čuo se pjev ptica, žubor vode malih potoka koji su nasumično izvirali iz krša, a to sve uz pogled na more i Velebit sa sjeverne strane. Nestvarno, nema druge riječi.
Nakon više sati hodanja, zaželjeli smo se i predaha kojeg smo pronašli u savršenoj skrivenoj uvali Malin. Najhrabriji su zaplivali i osvježili se na ugodnih 19.5 stupnjeva, neki čak i u dva navrata. Izgleda da su KPD-ovci ljudi i od planine i od mora.
Kako se moglo iščitati iz uvoda, ovce su neizbježni stanovnici Paga o čijim proizvodima ovisi život velikog broja stanovnika otoka. Ove su životinje u potpunosti nenametljive i vrlo nezainteresirane za ljude. Interes je u ovome slučaju bio vrlo jednosmjeran, kako su nam pokazali Mirna i Dinko na videu niže, koji je, mislim da se možemo složiti, jedan od najupečatljivijih trenutaka izleta.
Drugog smo dana prehodali ukupno nešto više od 20 kilometara – solidno za naše razmjere. Oprostili smo se od Paga uz predivan zalazak na trajektu i jednu brzopoteznu kavicu i sladoled. Izgleda da je nama nikada dosta druženja. (Uz to ću dodati da smo na putu prema Zagrebu/Karlovcu, gotovo svi stali na istoj benzinskoj postaji na kojoj nakon nas, nije ostala nijedna Hidra niti hot dog. To je glad.)
Bilo je tu još puno slika, smijeha, poneki zaboravljen ruksak, pokvarenih telefona, spontanih trenutaka. U jedno smo sigurni – KPD nikad ne razočara. Do sljedećeg izleta – vidimo se gore!
Osvrt by Lucija:
Odličan osvrt! Hvala Lucija!
I na ovaj izlet nas je vodio naš Goran:
Kao i uvijek odlično vođenje i druženje, hvala Gorane!
Bravo za sve KPD-ovce koji su bili na ovom predivnom višednevnom izletu na kojem nije nedostajalo ni hedonističkog dijela!👏
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
Dinko Crkvenac
Posted at 13:57h, 14 listopadaBravo Lucija, sjajan osvrt na sjajan izlet!