08 ruj 13. IZLET 2024 – Čvrsnica BIH (višednevni)
Čvrsnica – dan 1.
Izlet na Čvrsnicu (BiH) ovoga je puta počeo u petak u popodnevnim satima kada se je odlučna ekipa, još odlučnije uputila prema jugu, konkretnije prema Blidinju. Neki su čak konvoj planinara zaskočili i na autoputu u Dalmaciji te se ubacili u već spomenutu karavanu, ali to je sada manje važno.
Po dolasku ispred hotela oko 20 sati dočekalo nas je prvo ugodno iznenađenje. Temperatura od oko osvježavajućih 15- stupnjeva za razliku od ostavljenih zagrebačkih lagano vrućih i suptropskih 30tak stupnjeva. Ubrzo se je društvo ekipiralo na recepciji hotela Hajdučke vrleti, raštrkalo po sobama te malo kasnije započelo s gozbom u restoranu istoimenog hotela.
Sjutra, u 7:30 nakon doručka po lokalnim uzancama, započinje ono po što smo i došli tamo.
Kratak tehnički opis:
– brojno stanje: 19 najhrabrijih;
– temperatura ispred hotela ugodnih 12ak stupnjeva, s tendencijom rasta na vrhu Čvrsnice do nekih 20 stupnjeva;
– vjetar: povremeni i slab, osvježavajući;
– dužina staze: 8+ km (u jednom smjeru – opaska autora da je Frodo morao baciti prsten kroz Hajdučka vrata, Gospodari prstenova ne bi bili trilogija nego pentologija);
– visinska razlika: 800+ metara;
– tehnička karakteristika staze: ne ili malo zahtjevno;
Dakle, nakon što smo se autima dovezli do početne točke, oko 9:30 zakoračili smo u dubravu koje se ni Zagor Te Nej ne bi posramio. Nakon nešto hodanja, učinilo nam se da samo čuli neke bubnjeve. Ali ne, to nisu bili bubnjevi. To su bila kravlja zvona od omanjeg krda pitomih lokalnih kravica i malih telića. Pomislio bi čovjek “…o kako slatko i pitomo…”. Yeah how yes no. Sve dok nismo naišli na mrkog, ne medvjeda, nego bika, pa je bilo širokim desnim lukom, po nekoj šikari uz lagano pjevušenje pjesmice …put putujem…
Ali zato, čim smo se mi riješili mrkog bika, Čvrsnica nas je nagradila prvim prekrasnim pogledom na udolinu gdje je bilo još ponešto kravica na slobodnoj ispaši.
E, po prolasku te prve udoline, počinje prvo intenzivnije znojenje jer smo se eto morali iznenada i sasvim ne najavljeno popeti na sljedeću udolinu. Iako je serpentinasti uspon bio svega cca 50m (ma lažu, reel feel je bio barem 250m), na njemu smo i sreli i poveću grupaciju mlađahnih planinara koji su hvatali dah za daljnji vrhunski uspon. Nakon savladavanje ove mini Himalaje, slijedila je identična nagrada pogledom na još jednu idiličnu dolinicu sleš visoravan, ali ovaj put bez kravica i mrkog bika.
Nakon malo poduže šetnje tom već opisanom i spomenutom drugom visoravni započeo je finalni uspon prema Vilincu. Autoru teksta ovo je bila skoro nepremostiva prepreka, ali uz pomoć motivacijskog savjetnika i govornika Dinka C. mogli, mislim ja sam mogao zapjevati Aint no mountain high enough… Ovom prilikom zahvala Dinku.
Nakon, što smo opet došli na krajnju visoravan, ekipa najspremnijih je na raskršću skrenula lijevo prema Hajdučkim vratima i jezercu Crvenjak, dok je autor ovog teksta preuzeo ulogu službenog fotografa te je skrenu desno prema vidikovcu i kasnije planinarskom domu kako bi vizualno nadzirao šetnju ostatka ekipe prema Hajdučkim vratima (dunja ima svjetlopisne zapise vas u daljini).
Detalje oko šetnje do Hajdučkih vrata ćete morati sami zamislit, prosurfati i vidjeti na internetu ili će netko od preostalih morati nadopuniti i opisati ovaj dio puta.
Nakon uživanja u pogledu s vidikovca (Prenj, Neretva, ostatak stjenovitog masiva Čvrsnice i Biokova u daljni (horizontu)), uputih se na odmor u PD Vilinac gdje su me prvo pitali jesam li ja jedan od ove organizirane ekipe koja dolazi iz Tuzle, pa sam morao i nešto napora uložit u objašnjavanja tko smo i što smo i odakle smo… Nakon toga, upalih rekuperacijski mod.
Ostatak ekipe vratio za cca 2 sata, čekao ih je dogovoreni grah s kobasom i brdo pive. Ako će upravitelj PD-a ovo čitat, htio bih mu poručiti da mu svaka čast, jer je sve to sam na leđima doteglio do gore kako bi ekipica mogla uživati. Naklon do poda…
Oko 15:30 započinje povratak prema autima i hotelu. Nekim se je jako žurilo na janjetinu i teletinu ispod peke (iako je nisu dobili prije nas ostalih), pa su navedeni put prešli za 1:20 dok smo mi manje gladni istu dionicu prohodali za cca 3 sata (lako je kad je nizbrdica).
Nakon higijenizacije, kao što već pogađate, druženje se je nastavilo uz već spomenute delicije… Isto tako zahvaljujemo Berini na ostavljenoj rođendanskoj torti koju smo teškom mukom razrezali, laganom mukom pojeli, a Berini smo poslali i rođendanski karaoke video.
Ali ni to nije sve… U nedjelju ujutro je bila zakazana šetnja oko Blidinjskog jezera koja je djelomično izvršena jer jednostavno oko jezera nema staze. No, oni najjači su zato odlučili napraviti još jednu turicu od 4 sata loklanom šumom i brdom utrajanju od cca 4 sata, oni srednje jaki su odlučili brati lokalno bilje (valjda šipak), a preostali su sjeli u svoje mašine i prema doma… Izvještaj iz ove odiseje će morati napisati netko od grupice najjačih.
Budite pozdravljeni do sljedećeg izleta, a oni koji dvoje oko spremnosti i odlaska na planinu, ću samo kratko poručiti “…može se…”.
Osvrt by KJ:
Čvrsnica – dan 2.
“Vodi me tamo gdje ljudski koraci rijetko prolaze!”
Nakon predivnog prvog dana i mirne noći, svi smo dočekali jutro odmorni i spremni za nove avanture. Uz cvrkut ptica i svježi planinski zrak, dan smo započeli tradicionalnim hercegovačkim doručkom, obilan, domaći, gotovo magičan. Tko zna, možda su i planinske vile dodale malo svoje čarolije u našu energiju. Naravno, jutarnja kava bila je savršen trenutak za prisjećanje na jučerašnje doživljaje i rasprave o zvijezdama, jer tko zna, možda baš one utječu na naše buduće korake.
Hotel Hajdučke Vrleti, u kojem smo boravili, ostavio nas je bez daha domaćom atmosferom i tradicionalnom kuhinjom, pravi raj za dušu i tijelo. Hvala Dinko na savršenoj organizaciji! Na odlasku smo, naravno, napisali par riječi hvale u knjigu dojmova, jer nismo mogli otići a da ne ostavimo trag našeg oduševljenja. Zasigurno ćemo se sjećati tog svježeg zraka, mirisa borova i one tišine koja liječi dušu.
I tako, s trunkom nostalgije, ali uzbuđeni zbog izleta iznenađenja, krenuli smo prema Blidinjskom jezeru, najvećem planinskom jezeru u Bosni i Hercegovini. Jezero, smješteno između planina Čvrsnice i Vrana, pravi je dragulj.
Već na prvi pogled osjetili smo onaj poseban mir koji planine pružaju, kao da smo ušli u neki drugi svijet, drugu dimenziju, daleko od svakodnevnih briga.
Šetnja oko jezera bila je pravo osvježenje. Svaki korak donosio je nova pitanja i zanimljivosti o ovom geomorfološkom spomeniku prirode.
Zanimljivo je da je dubina jezera promjenjiva, od jednog do četiri i pol metra, ovisno o sezoni. Ovoga puta voda je dosezala tek do koljena, no to nas nije spriječilo da uživamo u ljepoti prirode.
Iako nismo vidjeli ribare, saznali smo da u jezeru obitavaju ribe poput kalifornijske pastrve i klena, premda te vrste ne uspijevaju formirati stalne populacije zbog specifičnih uvjeta jezera.
Nakon uživanja u prirodnim ljepotama i razgovora o našoj verziji Gospodara prstenova, stigli smo do kraja šetnje. Tada se postavilo pitanje – što dalje? Naš vođa Dinko brzo je okupio ekipu, a mi smo brzo dogovorili tko će kojim putem. Neki su krenuli kući, drugi prema Trilju, a treći, pravi avanturisti, odlučili su se za adrenalinsku šetnju po Čvrsnici.
Krenuli smo polako, sigurnim korakom, tražeći stazu koja nas je vodila kroz gustiš. Naš iskusni vodič Goran bio je na čelu, a markacije su bile sakrivene u raslinju, što je samo dodatno pojačalo osjećaj avanture.
Čvrsnica kao da nosi tisuće priča u svojim stijenama i šumama. Osjećali smo duboko poštovanje prema planini, znajući da smo samo gosti na njenom terenu.
Medvjeđe šape, srećom, nismo osjetili na svojoj koži, no pripremali smo se na sve moguće scenarije, bolje biti barem djelomično spreman. Kolege su nas uvjerili da bi svojom fizičkom snagom otjerali svakog medvjeda. Naš Štef nas je osvježio teraninom iz pljoske, što nam je podiglo moral i otjeralo strah od medvjeda.
Na kraju, došli smo do čistine, jednog od vrhova, gdje smo napravili nekoliko fotografija predivnog Blidinjskog jezera iz te perspektive. Krenuli smo sretni prema domu, misleći da smo blizu cilja. No, malo smo se preračunali. Staza, rijetko posjećivana zbog odrona, zametnula se, i dezorijentirali smo se. Goran, Štef i Ivica su tražili rješenje dok je ostatak ekipe držao stražu.
Našli smo se na zamišljenoj stazi, kasnije se ispostavilo da to nije bila prava staza no poslužila je da dođemo do još jednog vrha. Sada konačno uvjereni da se spuštamo, planina je odlučila da je još malo škakljamo po hrptu. Uz pjesmu Letećih medvjedića, pronašli smo snagu da se popnemo na vrh Jelinak 1805 m, skriveni dragulj Čvrsnice. Put do njega nije jednostavan, no isplatilo se svakog koraka, kapi znoja i sunčevog zračenja.
Da bismo se motivirali, koristili smo naše već poznate poze joge, a kroz “vagu” testirali povjerenje jedni u druge.
Na kraju, naše zajedništvo postalo je još snažnije, zavjeti su se sklapali, a mitologija je oživjela u razgovoru. Štef je uz šalu spomenuo grčkog boga bježanja OdeOn, a Ivica se nadovezao sa božicom OdeAna, pa smo se svi od srca i do suza nasmijali.
Izlet poput ovoga prilika je da se bolje upoznamo, postanemo tolerantniji i izgradimo bolju verziju sebe. Život je lijep, a uz avanture s KPD-om – još ljepši!
Tamo gdje je nekome početak, nama je kraj. Zavjetni kamen označio je kraj ove avanture, ali i početak novih s KPD-om! 💚
Osvrt by Ana2K:
Hvala našem Goranu jer nas je odveo na još jedan predivan izlet, sada prvi put u susjednoj BIH:
i da putem nikoga nije pogubio 🙂
Par riječi uredništva… u osvrtu se spominje super organizacija što sigurno i je, jer po tome smo poznati, tako da bravo za organizatora Dinka! Zanimljivo je da ima svakakvih komentara za organizaciju izleta za drugi dan, od šetnice u japankama oko jezera, do dijela ekipe koja je išla na još zahtjevniji izlet nego u subotu, od toga da su vozači ostali bez putnika ili obratno, da su putnici ostali bez dokumenata i nisu mogli preko granice ili vozači bez dokumenata, ne znamo više… izgleda da je svega tu bilo, kao i da svi imaju svoju verziju ovog višednevnog izleta 🙂 najbitnije da se cijelim putem ekipa dobro zabavila!
Bravo za sve KPD-ovce koji su bili na ovom višednevnom izletu, na našem prvom izletu u BIH!
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
No Comments