10 pro 23 – IZLET 2023 Samoborsko gorje
Pretposljednji izlet u 2023 planirali smo u subotu 2.12. na Samoborskom gorju. Plan je bio kružna staza Rude-Oštrc-Prekrižje-LD Srndač-Plešivica-Rude, 5 sati i 10 minuta hodanja i 13,17 km.
Realizacija: Krenuli smo na izlet s dan zakašnjenja, nekoliko članova manje, ali s 3 psa pa je broj tu negdje i odradili smo cca 5:30 sati hodanja i 15-tak kilometara, a preskočili Plešivicu! No krenimo ispočetka. 😊
Pomicanje izleta za nedjelju se pokazalo kao pun pogodak jer je vrijeme u subotu bilo blago rečeno grozno. Tako smo u nedjelju ranom zorom, u 7.30 ujutro, s ljetnim gumama krenuli ispred Arene centra za Rude. Odmah smo isplanirali vratiti se na vrijeme da pobjegnemo prije nego stignu fanovi Aleksandre Prijović čiji je drugi po redu koncert bio baš tu večer.
Dolaskom u Rude započeo je i naš izlet – kavom u caffe baru Rudnik. Nakon kave krenuli smo žestoko uzbrdo, po činilo se pola metra dubokom snijegu, no prizori su bili bajkoviti.
Pokupila su nas dva psa, Žućo i Garo (kasnije smo saznali da se Garo zove Bura) koje su mislile da Goranu treba pomoć u vođenju te se nisu odvajale od nas.
Ekipa je vesela, ili barem na nagovor glumi veselje 😊.
Javila se i MUDRA MISAO by naša Mirna: Ne valja umoran hodati po snijegu! Martin je pjevao: Živote moj, dva put san umra…. No unatoč tome, hrabro se grabi dalje.
Mirna najednom počinje psovati jer ju je Furda pretvorio u snjegovića. Dunja je već odavno snjegović. Furda gađa grane s kojih pada snijeg na vrijedne planinare.
Goran nam pomaže na način da trese grane da snijeg ne padne na nas. Snijeg naravno završava na nama.
Prolazimo kroz mećavu, Mirna je snimila, ali nije sigurna gdje je snimka.
Prolazimo kraj magične, Disney-like prizore i svi se divimo ljepoti prvog ovogodišnjeg još neutabanog snijega.
Ne znam jesmo li umorni od ljepote prizora ili od grabljenja dubokim snijegom. Vodič nas pita kojim će putem, na jednom raskrižju, a Furda mu odgovara: Idemo šta je brže, a lakše! Odlučili smo se za uz sunce ravno, što je i brže i lakše, precizna je bila Ana u davanju uputa vodiču.
Kaže naš vodič da je ovaj predio najljepši u ovo doba godine i svi se zahvaljujemo predsjednici što smo izlet odgodili sa subote na nedjelju. Sjajna ideja! Čuju se povici. Uslijedio je veliki pljesak predsjednici kao i prijedlog za kandidaturu iste za reizbore o čemu ona još mora razmisliti.
Stigli smo tako i do doma Željezničara gdje smo sreli Zdenka i prijatelje iz Aktivnature što je Goranovo društvo. Nakon što je Ana počistila snijeg s klupica, netko je, na čuđenje drugih, izvadio teranino i malo se odmorilo.
Uslijedio je uspon na Oštrc i sklizanje uzbrdo te neizostavno fotkanje. Psi su vodili. Ponijeli smo samo jednu zastavu, teško nam je bilo za nositi drugu. Pogledi su stvarno prekrasni, neko kraće vrijeme smo im se divili dok se nismo odlučili za sklizanje prema dolje. Neki su štapove ponijeli za ukras (Ana) i spuštali se na stražnjici. Paralelno žicamo vodiča da skratimo izlet (naravno).
Nitko nije pao (nema Štefa😊) i psi su se skoro potukli, ali samo skoro (isto nema Štefa).
Sada se već razgovara samo o hrani, a uskoro je uslijedila i tišina. Gladni ne možemo ni razgovarati. Kaže vodič za 1:10 sati stižemo do hrane i za 2 sata do vrha Plešivice, dakle naš pokušaj da skratimo ovaj izlet nije upalio.
Stigli smo do vrha Rancerje, nebitan vrh, nema žiga, prolazimo nezainteresirano kraj njega.
Stigli smo do Prekrižja, naglašava nam vodič, gledamo ga zbunjeno. Goran kaže da je to međutočka na našem izletu pa je važno naglasiti. Ok.
Konačno hrana u lovačkom domu Srndač koji se zapravo zove klet Poljanice. I to samo par minuta kasnije od procijenjenih 1:10 sati. Bravo Gorane. Grah, zagrebački, palačinke, kuhano vino. Po izboru je svatko uživao u svom trenutku.
Ipak smo uspjeli nagovoriti vodiča da skrati put i da preskočimo vrh Plešivice i tako smo stazom na kojoj čak ni Goran nije nikad bio krenuli natrag do Ruda.
Mudra misao by Dunja: Šta ćemo slušat pse pored živog vodiča? Nakon što je netko (Ana) rekao da su psi otišli drugim putem nego mi, koji smo otišli za vodičem. Nakon toga se vraćamo natrag jer je vodič ipak fulao i psi su bili u pravu.
Kaže Fićo da se vraćamo jer smo se izgubili, ali izgubili smo i Martina koji je otišao u izvidnicu, ne znamo čega. Psi su ga našli srećom i svi smo se skupa vratili natrag do nekog raskrižja. Nakon malo gubljenja, vratili smo se na pravi put. Smrzli smo se pa smo se opet oznojili jer smo se vraćali uzbrdo da bismo našli pravi put.
Za kraj smo uživali u pogledima vrha Oštrc te pofotkali za društvene mreže „tu smo bili“ fotku, otpratili pse doma i odjurili prije nego počne koncert u Areni!
Sjajan dan, odlična ekipa i prekrasni pogledi obilježili su ovu nedjelju. Hvala Goranu, Fići i psima na vodstvu i ostaloj ekipi na dobroj atmosferi!
Osvrt by Dunja
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram, Facebook i TikTok kanal.
No Comments