10. IZLET 2023 – Zeleni Vir

27 svi 10. IZLET 2023 – Zeleni Vir

Posted at 23:05h in Članci, Izleti, Prošli izleti by

Mala ali hrabra ekipa KPD-ovaca je odradila još jedan predivan izlet koji je od početka bio pomalo neobičan. Grupirali smo se po običaju na parkingu kod Arene i tada kreću iznenađenja. Naša službena vodičica (čitaj Ines) nas obavještava da se mijenja plan😮 , Vihoraški  neki drugi puta jer je vodič ozlijedio nogu pa se ide se u Gorski Kotar, točnije Skrad, Zlatni vir. Nakon demokratskog glasanja tko je za odluka je da se ide i krećemo.

Druga neobičnost ovog izleta je bio prijevoz, naime ide se organiziranim prijevozom, mali mini kombi, vozio nas je Josip i sve pohvale, profi je to odradio a i „pila“ je vrhunska, merđo  je stvarno perfektan a i dobro potegne na autoputu, škicnuo sam na povratku,  „potegne“ 150 bez problema.🤭.

Naravno da smo morali odraditi i ritual ispijanja kave, ovoga puta smo poduplali dozu jer je najava bila da je izlet izuzetno zahtjevan🤔 pa smo osim na uobičajenom mjestu nakon silaska sa autoputa još jednom to ponovili prije nego kreće avantura hodanja.

Nafilani kavom a neki i jutarnjom pivicom krećemo u akciju😁, ruta je kružna pa nam je naš službeni vodič odmah na početku i zorno pokazao što to znači, na samom početku staze smo napravili dva kruga oko grmlja😂 , neki su malo zbunjeno gledali kaj se dešava a neki su poslušno slijedili vodiča jer autoriteti se moraju slušati, red je red.

I krećemo i na službeni početak staze, sada slijedi još jedna neobičnost izleta, naime krećemo nizbrdo i nema onog početnog puhanja i zagrijavanja na radnu temperaturu ali ni to nije loše, lagano se nogice privikavaju na napore koji slijede taj dan tako da je za početak bilo ok.

Ubrzo nailazimo na prvu prepreku a to je željeznička pruga ali što je to za hrabre planinare😉, naravno poštujući sva upozorenja i znakove od HŽ-a trčećim koracima smo prešli prugu, naravno da smo uz veeelike mjere opreza to obavili jer je vlak uvijek brži.

I evo nas na početku staze, ulazimo u šumu i kreće spuštanje, malo nas je mučila sparina i vlaga ali što je to za nas, kondicija vrhunska, visinske pripreme obavljene i to je samo jedna mala sitnica😂.

Staza je ok, nije bilo blata, i to smo odradili onako, nismo se niti zagrijali na radnu temperaturu premda su neki kukali i zapitkivali di je taj izvor, hodamo već 15 minuta, ima li još puno…?😛

Naravno da su nas vodile već iskusne i izvježbane planinarke te smo se sa povjerenjem prepustili u njihove ruke u nadi da se nebumo izgubili, naravno da je sve bilo kak se veli po pravilima, vodič na početku a suvodič na kraju jer tak je red😉.

Putem nailazimo na jedan mali potočić i naravno prilika se ne propušta, službeno slikanje se obavlja jer je lokacija bila super.

Nakon malo odmora i okrijepe krećemo dalje sa spuštanjem, za sada je sve po planu, još nismo nikoga izgubili, brojno stanje odgovara onome na početku , vodič nas je prebrojao i veli možemo dalje😊.

Neki su pokazali da vole prirodu svim srcem te nisu odolili a da ne zagrle i pokoje stablo😁.

Putem se poteglo i pitanje poštivanja autoriteta vodiča a neki su i prozvani te dokumentirani samo da se zna😁😁…nebumo ih imenovali😉. Spominjao se i nekakav sud časti, kaj je to?🤔🤔

Već se čuje i šum slapa pa zaključujemo da smo blizu i krećemo poletno i hrabro dalje, a onda slijedi predivno iznenađenje, ukazuje se slap u svojoj punoj ljepoti, pomalo nabujao od kiša ali predivan prizor, naravno slikanje mora pasti iz svih kuteva jer prilika je tu i ne propušta se.

Nakon prolaska pored slapa ima jedna udubina u stijeni sa jezerom prekrasne zelenkast plavkaste boje koje mami svojim izgledom, sve smo to pregledali, evidentirali i poslikali, nismo mogli odoliti a da se ne popnemo na zidić i bilo je malo škakljivo jer nije baš širok a jezero pretpostavljam i nije baš toplo tako da nije preporučljivo kupanje ali nitko nije upao i foto sesion je uspješno odrađen😎.

Nekima je trebala i mala pomoć prilikom penjanja…😏.

Prizori oduzimaju dah i vidimo što priroda može prirediti, predivna lokacija do koje se isplatilo protegnuti nogice, svježina je vrh i htjeli bi tu ostati što dulje ali po planu moramo krenuti dalje.

Slijedi još malo spuštanja do malog jezera i jedenog malog slapa, sve smo to odradili bez problema i sa osmjesima na licima premda su neki već propitkivali kada će kakva okrijepa😁.

Samo jezerce je predivno, okruženo zelenom šumom i morali smo iskoristiti priliku za naravno slikanje, da bi došli do vode morali smo malo skakutati preko kamenja i već su mobiteli bili spremni jer ako netko sklizne mora se ovjekovječiti i taj trenutak ali tu je došla do izražaja prekaljenost i iskustvo KPD-ovaca koji su to pregazili ko „plitak potok“ rekao je jednom netko🤣.

Vade se naravno i službene zastave, ovaj puta su to bile zastavice jer red je red, pada slikanje, Dunja je fotograf dok ostatak ekipe zauzima pozu i slikica je tu.

Priključila se i Dunja laganim koracima nepogrešivo je preskočila par kamenčića premda je Štef bio spreman pružiti ruku ali Dunja je ipak to odradila onak, bez frke💪, kaj bu njoj neko govorio kam ide noga, tko zna zna.

Naravno da se i sa njom mora odraditi fotkanje.

Službena vodičica odrađuje i jedan selfie onak usput, nek se nađe.

Kreće se dalje, još kojih par stotina metara i planinarski dom je tu, slijedi odmor, sendviči se vade, pivica, teranino od Ane je po meni bio vrh, malo se i sunčamo i odmaramo jer spuštanje je bilo ipak naporno, a da smo znali kaj slijedi nebi baš tolko popili i smazali sendviče ali tada smo još bili u blaženom neznanju kaj nas čeka.

Neki bi malo i prilegli i zaspali od umora, oće to, sunce, klopa cuga i umor odradi svoje, malo se prispava😎.

Dom je u prekrasnoj udolini okružen brdima i lokacija je za odmor predivna.

Strogi vodič naređuje da se kreće a vodiča se mora slušati tako da se spremamo, netko je pronašao i naljepnicu da se vidi gdje je bio KPD i naravno da je kirurškom preciznošću zalijepljena na vrata doma🤣. Svi kutevi su pogođeni, naljepnica poravnata i evo je.🤣🤣

Prije uspona ukazala se prilika za još jedno slikanje na sredini potoka, naravno da smo ju iskoristili a moja malenkost je odmah testirala dali su stvarno tenisice nepromočive i naravno pogađate, neee, nisu nepromočive🤣🤣🤣🤣. Barem mi je desna noga bila cijelim putem lagano osvježena.

Netko nije obučen po PS-u ali to sada nije bitno..☺.

Kreće konačno i uspon i sada dolazi do izražaja popijena pivica, pojedeni sendviči i da smo znali ne bi baš toliko pojeli i popili jer kombinacija uspona, sparine i punog želuca rezultirala je ubrzo puhanjem, znojenjem i razmišljanjem pa kaj je to meni trebalo ali sve smo to hrabro podnijeli i već spominjana kružna tura je počela , idemo nazad od kuda smo krenuli.😓 Znoj curi sa čela ali odlučnim koracima se penjemo, ipak prevladalo je iskustvo prekaljenih planinara.😂

Malo smo se rasuli, ipak su neki malo brži ali ne brinite se, nakon prebrojavanja i dalje smo svi na broju.😉😉😉, čitaj osmero.

Opet smo se vratili do pruge i opet smo poštovali znakove o zabranjenom prelasku pruge, još smo se i malo „glupirali“, ipak smo mi u duši velika djeca i malo se pofotkali. Možda nije baš po pravilima ali jednom se živi, treba se uživati.

A kaj sad, znamo da baš nismo primjer kaj se smije raditi ali provjereno smo bili na sporednom kolosjeku tak da nije bilo nikakve frke, neki su se malo i umazali ali za fotku to nije ništa😂.

Na parkingu nas već čeka naš vozač , pada brzinsko presvlačenje jer već je vrijeme ručka i treba se žurno poći u restoran na klopicu.

Ručak je bio u Bijeloj ruži, stvarno imaju posebne specijalitete, nekaj kaj se ne jede baš svaki dan i prilika je tu, moramo probat, bilo je tu medvjeđeg mesa u umaku od malina, veli Ana da je kombinacija slatkog i mesa fenomenalna, neki su probali gulaš od jelena sa njokima a neki sa žgancima, Štef je naravno išao na sigurno, pale su lignje jer to je ipak ziher a ova divljač tko zna kakva je ali na kraju sve pohvale, klopa je mrak, fino smo se natrpali i nekako su kapci postajali sve teži a u glavi se stalno rojila misao kako bi sada bilo dobro malo „ubiti oko“😉😉.

Naravno ručak bez deserta nije potpun tak da su pale i palačinke sa nutelom, bile su dobre, neki su rekli da bi bilo dobro da je nutele mrvicu više😁😁. Ko bi nama udovoljio..😉😉

Kažu da pravi planinari moraju piti pivu a gle imamo i dvoje koji se ne drže toga i po statutu i taj trenutak se mora evidentirati i uzeti u razmatranje🤣🤣. Valjda to nije za sud časti?🤔🤔

Ručak je bio gotov, želuci napunjeni i vrijeme je da se pozdravimo sa Bijelom ružom, vozač već turira merđu i krećemo polako za Zagreb, pozdravljamo restać i put kuće.

Naravno da smo ubrzo lagano svi zakunjali, nekako nas je omamila klopa, zrak a i napori koje smo morali uložiti da se savladaju sve prepreke koje su bile taj dan pred nama su uvelike doprinjele da smo pomalo utihnuli i drijemali.

Josip je odradio dionicu povratka profi, merđo dobro vuče, malo sam se nalukavao jer sam sjedio iza vozača, potegne to dobro ali sve je bilo profi odrađeno i sretno smo se vratili u Zagreb.

Sve je nakraju bilo fenomenalno, mala skupina od osmero iskusnih i prekaljenih planinara predvođeni vrhunskom vodičicom i suvodičicom su odradile sve kak se šika, nitko se nije izgubio, nitko se nije ozlijedio i bio je to još jedan u nizu predivnih izleta u režiji KPD-a. Vihoraški budemo neki drugi puta, već se rade planovi, sve u svoje vrijeme.

PS

Kakav je to izlet ako ne padne koja mudra, pa evo je: „PUT UZBRDO IZGLEDA SKOROZ DRUGAČIJE NEGO NIZBRDO.“

Autor by Dunja:

 

Osvrt by Zdenko Rupčić:

zeleni_zdenko

Super osvrt, bravo Zdenko! Uredništvo kaže da ćeš ponovo pisati 🙂

Bravo za sve KPD-ovce koji su se upustili u ovu iznenađuuću avanturu sa novim vodičkama!

Na ovaj izlet su nas vodile nove vodičke, predsjedništvo KPD-a, Dunja i Ines:

Navodno da nisu nikoga pogubile, ako jesu neka se NE javljaju 🙂

Više slika možete pronaći na našem Google albumu.

Objave pratite na našim profilima Instagram, Facebook i TikTok kanal.

Tags:
, , , , , , , , , , , , , , , , ,
167 komentara

Post A Comment