21 lip 11. IZLET 2022 – KLEK & KLEČICE
Odakle početi – najbolje od početka 😉
Dugo sam izbivala s izleta što zbog oporavka nakon covid-a što zbog nekih drugih obaveza i moram priznati da su mi gojzerice uputile prosvjednu notu radi zanemarivanja, citiram: nismo mi tu da bi stajale u ormaru. Kako nekakav vodič u nastajanju ovu vrstu nezadovoljstva sam shvatila vrlo osobno i zaključila da moram „dignut dupe“ s kauča i krenuti. Stigla je prijava izleta i pomislila sam Klek – „ok been there, done that“ moglo bi biti zgodno za povrataka.
U par osnovnih riječi Klek je kolijevka hrvatskog planinarstva, pošto su nakon jednog uspona ekipica planinara (dr. Johanes Frischauf, Buda Budisavljević, Đuro Pilar i Vladimir Mažuranić) se sastala u ogulinskoj kavani gdje je začeta ideja o osnutku Hrvatskog planinskog društva 1874g.
Danas Klek izgleda više-manje isto kao i onda, a ako mu prilazite auto putem iz smjera Zagreba izgledati će vam kako div koji spava. Vršna stijena je glava, a stijene Klečice su noge. E tamo smo mi krenuli – preko glave skroz do nogu!
Da se ne ureknemo i prekršimo naviku, sastali smo se u lokalnoj birtiji (kao i ova ekipica par stoljeća prije nas).
Taj manevar je dao naslutiti da ćemo na jednom mjestu uči a na drugom izaći sa staze. I tako je i bilo. U šumu smo ušli na markiranom mjestu uz cestu s desne strane kad dolaziš iz Ogulina, uz padine Bukovnika.
Vodič nam je bio Dražen, zamjenski vodič Ivana i ja poluvodič. Ne sjećam se više tko je bio ali na samo početku se netko požalio na problem s prostatom, nakon čega smo naučili da kod takvih problema jedno redovan spolni odnos pomaže (Hvala Draženu).
Srednje – strmi uspon je počeo kroz šumu koja nas je dobro štitila od sunca.
Nakon šume izašli smo na livadu s najljepšim pogledom na Klek.
Nakon livade smo ponovo bili u šumi gdje je uslijedio ozbiljno-strmi uspon do planinarskog doma.
Tu su se kod mene počeli javljati prvi grčevi u listovima zbog kojih sam počela razmišljati o odustajanju s dionici od doma do vrha, ali jedan pogled na gojzerice bio je dovoljan da ih čujem kako mi poručuju: a sramote na kuću ako nećeš do vrha. Štef mi je dao neku gumeni bombon obogaćen magnezijem koji je ipak spasio stvar i ovim pute se bilježim s štovanjem (još jednom) za vrećicu tih gumenih bombona.
Prema narodnoj predaji, vrh Klek je sijelo vještica, koje su svojevrstan simbol Kleka i Ogulina.
Mnogo nas se osjetilo kao svoji na svome 😊 😊
Stigli smo do doma gdje je uslijedila okrijepa čudnovatim možda čak i vještičjim napitkom – likerom od aronije. (Vještičji ili ne meni se noge odmorile i bila sam spremna za nastavak)
Krenuli smo prema vrhu, 20ak minuta od doma. Strmo i donekle zahtjevno jer je bilo nešto gelendera za koje si se morao pridržavati. Ali ništa što mi ne možemo…
Pogled s vrha je zaista bio vrijedan svakog zadiha, grča, kapi znoja…
Spustili smo se s vrha i dio nas se vratio do doma, ali samo oni najhrabriji su nastavili prema Klečicama.
Sada kratki osvrt na Klečice by Ines za ove „najhrabrije“ (kako ih je Nera nazvala) koji nisu odustali od Klečica i uz uporno nagovaranje vodiča na odustajanje (ok, znamo već, nije mu se dalo ići pa je pokušao nas nagovoriti na odustajanje)…
Prvi pogled s Kleka na Klečice
je bio uz pomisao, ajme, nije to baš tako blizu…
Lani nismo išli na Klečice jer je bilo loše vrijeme, sada mi je jasno zašto se ne ide po lošem vremenu, staza do Klečica je poprilično uska i strma tako da kada je mokra se pretvara u strmo i usko klizalište prema dolje, ali ima dovoljno bukvi (valjda su bukve) i sigurno bi vas neka bukva zaustavila na putu prema dolje 🙂
Uglavnom, piše kao 10 minuta do Klečica
Naravno da je ovo muĆka L A Ž!
Ja imam osjećaj da smo mi hodali satima do Klečica i to nizbrdo pa uzbrdo pa opet malo nizbrdo i tako u krug… (nije trajalo satima, bilo je brzo samo je osjećaj takav)
Bilo je malo uobičajenog njurganja, neki su se micali na sigurnu udaljenost od drugih (da ih ne dohvate jer su ih nagovarali da idu na Klečice), neke je vodič upozoravao da ne psuju (iako to nije bilo psovanje nego njurganje) i tako dok nismo došli do Klečica…
Evo par fotki koje bi barem donekle mogle dočarati predivne Klečice, uspon i spust koji je također bio predivan 🙂
Izgleda kao da su nicala i narančasta stabla na putu do Klečica 🙂
Na Klečicama smo imali i mudrih misli, jedna je za izdvojiti, by Ivica „ovo je pogled koji puni gaće“ 🙂
Na putu od Klečica prema domu je bilo i NEstajanja sa staze na strmu padinu u roku sekunde, ali kako kažu ako nema fotke nije se dogodilo 🙂 srećom sve je dobro prošlo
Over s osvrtom na Klečice i vraćamo se Neri
Ponovo smo se svi okupili kod planinarskog doma, malo se odmorili osvježili i s osmjehom krenuli kraćim putem kroz šumu prema Bjelskom.
Doviđenja i vidimo se na planini!
Osvrt by Nera
Odličan osvrt, bravo i hvala Nera!
Na izlet su nas vodili Dražen, Ivana i Nera (kako se sama nazvala poluvodič :)), bili ste odlični vodiči, hvala vam!
Dražen je na svojoj stranici objavio post i album sa fotkama, na linku pročitajte što je Dražen napisao.
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave naravno na našim profilima, na Instagramu i Facebooku.
Silvija Pranjić
Posted at 13:44h, 21 lipnjaOdličan izlet, i odličan osvrt, bravo 😊
Ines Barbir
Posted at 18:06h, 21 lipnjaDa, odlican izlet! Nera je većinu napisala tako da bravo za Neru i za sve KPD-ovce! 💪👏