22 stu 9. KPD IZLET – ŽUMBERAK 20.11.2021
Dragi moji planinari
Ovaj izlet je bio moj prvi povratnički gdje sam vam se predstavila u novom ruhu. Za one koji nisu bili ili me ne znaju: ja sam Nera Tomić, i na vašim budućim izletima sam planinar vodič – pripravnik. Dok sam bila na tom vodičkom tečaju vjerovali ili ne najteži dio nam je bio prebrojiti sve sudionike izleta, zato sam na neki način sretna što mi to na ovom izletu nije bio problem – jedan, dva… ok ironiju na stranu, ajmo na zabavni dio.
Dan je bio idealan za izlet, mislim da smo htjeli naručiti prognozu, da je ovako ne bi složili: ni vruće, ni hladno, sunčano i bez vjetra.
Okupili smo se u restoranu za kojeg sam pouzdano znala da ima dobar gulaš. Za vrijeme početnog dogovora pala je i okrijepa: mala žestica, kava, sendvič od svega domaćeg i pokoji analgetik i bili smo spremni za pokret.
Prvi vrh Pliješ smo osvojili u nekakvom dobrom tempu iako je Donat bio neumoljiv s davanjem preciznih odgovora koliko još imamo i sl.
Padale su tu nekakve provokacije na račun vodiča kako vodiči lažu jer nam uvijek u svakom trenutku kažu da stižemo za pola sata -bilo gdje i bilo kad. U obranu vodiča moram reći da vodiči nisu google map, ali da na tečaju jedno od važnijih predavanja je psihologija, gdje učiš prilagoditi komunikaciju različitim profilima izletnika pa se sad misli je li laž, istina, poticaj ili daj me ne gnjavi više, jer stvari su takve kakve jesu, a možda i ne (Ines je zabilježila sve mudre izreke pa ći ih ostaviti njoj da ih podjeli s vama).
Nakon Pliješa smo se malo spustili da bi ponovo dobili na visini.
Bilo je i na toj dionici mudrih izreka tipa lakše je hodat sa nižim heart rate-om i sl. Slijedeći vrh je bio Ječmište. Između dva vrha smo našli grm borovice i svi osim mene su probali bobice (ja nisam – rekoh da bar netko preživi i zove pomoć u-slučaju-da-možda-ne-znam). Nakon borovica su se od negdje stvorili neki ljudi gdje nismo bili sigurni jesu li stvarni ali i mi smo njima bili nesigurno stvarni – jer su oni bili na rakiji.
Na Ječmištu smo napravili dužu pauzu – za novi red sendviča, čokolade, pive, vode…
iako Donat nije omogućio suhu travu, Ines se svejedno zavalila. Na Ječmištu smo malo promijenili početni plan puta i odlučili se za avanturizam shortcut-a.
Odluka je donesena jednoglasno, i nastavak puta je bio najvećim djelom nizbrdo.
Ali nizbrdica ima različitih i vjerujte mi ne veselite se baš svakoj.
Ines je u ovdje zaradila titulu izviđača – ne kao scouta, već kao netko tko ide prije vodiča da provjeri jeli staza pouzdana i tako, te da nas na vrijeme upozori da ne šetamo uzalud – iako vodiči znaju gdje idu 😉.
Novi put koji smo izabrali je bio odlično markiran pa smo znali da se nismo izgubili. Došli smo do potoka, staza je vodila kroz potok, preko potoka, po sredini…..
Da, da gojzerice jesu vodootporne ali ako zgaziš u potok voda uđe s unutarnje strane i to je nezgodno.
Stigli smo do prekrasnog slapa koji zaista oduzima dah.
Tu se trebalo spustiti niz vrlo strmu nizbrdicu, podloga blatnjava ili kliski kamen i sve još prekriveno debelim slojem mokrog lišća.
Dobro pogađate tu su počeli bolovi u koljenima, proklizavanja i svakakvi padovi i jedan Tarzanski moment koji nažalost nije ostao zabilježen na kamerama – ja sam isto u jednom trenutku proklizala, ali umjesto da padnem ostala sam visiti na stablu – vještina koju naučite u planinarskoj školi (šalim se – u školi naučite da drveća i ostale biljke možete koristiti kao oslonac ili pridržač ako ste sigurni da nije trulo odnosno da nećete oštetiti ni sebe ni biljku, ali bolje izbjegavati).
Kad smo se spustili prebrojali smo ozlijede i ostalo jer smo svi u jednom trenutku ili pali ili proklizali ili jednostavno bili nespretni – ali 0 novih ozljeda samo obnovljene stare.
Ostatak puta smo odšepali cestom svatko sa svojom boljkicom. Putem smo sretali oznake s biciklistima koje su nagovještavale blizinu cilja – ali rekla sam već da mudre izreke ostavljam Ines da ih objavi.
Stigli smo na cilj, sretni, oznojeni, malo bolni i gladni. Nije bilo gulaša ali kotlovina je bila kao iz restorana sa Michelinovim zvjezdicama (ili smo toliko bili gladni).
Da zaključim izlet je bio fantastičan – da spuštanje kod slapa je bilo koma, ali je vrijedilo.
Jedva čekam slijedeći izlet iznenađenja. Organiziraju ga planinari odnosno vodiči iz HPD Gorščica.
Ovo vrijeme dok sam izbivala sam se družila s ekipom s Gorščice i mogu vam sa sigurnošću reći da će izlet biti – wait fot it I.Z:N.E.N.A.Đ.A.S.T.I.Č.A.N.
Za to rezervirajte datum 04.12. i vidimo se na planini
Osvrt by Nera Tomić – vodič pripravnik 🙂
Više slika možete pronađi na našem Google albumu.
Nera, na svom prvom pripravničkom izletu nikoga nisi izgubila, čak ni onu dozvoljenu toleranciju gubitaka, bila si odlična!
Bravo i hvala i na izletu i na osvrtu!
Bravo i za Dadu i Donata!
Dinko Crkvenac
Posted at 12:21h, 23 studenogaDobar ostvrt još boljeg izleta, bravo ekipa!