18. IZLET 2026 – Full Premužićeva (višednevni)

20 ruj 18. IZLET 2026 – Full Premužićeva (višednevni)

Posted at 23:46h in Članci, Izleti, Prošli izleti by

Planinarski izlet KPD – Premužićeva staza: 3 dana, 50 kilometara i pokoja kišna kap

Četvrtak – Okupljanje i pripreme
Četvrtak nakon posla, a KPD-ovci već polako kreću prema Perušiću. Neki iz Zagreba, neki iz Karlovca, svatko svojim tempom, ali s istim ciljem – provesti tri dana na jednoj od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj. Smještaj u prekrasnom Albatrosu, kratko druženje, dogovor za sutrašnji dan i pravac krevet. Ipak nas čeka oko 50 kilometara Premužićeve staze, a vremenska prognoza… recimo da nije ulijevala pretjerano povjerenje. Ali kad bi planinari išli samo po sunčanom vremenu, mnogi bi ostali kod kuće!

Petak – Od Zavižana do Alana (16 km)
Nakon doručka i vožnje Dragecovim minibusom stigli smo do parkirališta kod planinarskog doma Zavižan, gdje je započeo naš pohod. Pod vodstvom Ines krenuli smo Premužićevom stazom, građevinskim remek-djelom koje je projektirao i vodio Ante Premužić, a izgrađeno je od 1930. do 1933. godine. Ono što je posebno fascinantno jest da je staza pažljivo trasirana kako bi svladavala velebitski krš bez nepotrebno strmih uspona, a pritom otkrivala neke od najljepših prizora Velebita.

Prizora nije nedostajalo, kao ni kratkih stajanja za fotografiranje, a onda napokon – duža pauza kod Rossijeva skloništa, uz gablec i susret s drugom grupom planinara koja je imala isti ambiciozni plan kao i mi: proći cijelu Premužićevu stazu.

Nakon odmora nastavili smo prema Planinarskoj kući Alan. Gromovaču smo ovaj put ostavili za neku drugu priliku, ali trojica naših članova ipak su uspjela ubaciti i brzinski uspon na Crikvenu (1.641 m). Jer zašto bi dan završio kad se može još malo gore? 😄

Prognoza nas je povremeno tjerala da posežemo za kabanicama, no kiša se uglavnom zadržala na laganom rosuljanju.

Na Alan (1.340 m) stigli smo uz osmijehe, umorne noge i zasluženu okrepu – netko uz kavu, a netko, naravno, uz hladnu pivu. Povratak u Perušić donio je još jedno ugodno iznenađenje: večeru ispod peke i dolazak Dunje i Hrvoja, koji su nam se pridružili za nastavak avanture.

Subota – Od Alana do Skorpovca (20 km)
Drugog dana konačno smo bili u punom sastavu, a za vodstvo je bio zadužen Dinko. Jutro nas je nagradilo suncem, a već nakon petnaestak minuta hoda otvorio se pogled na naše prekrasne otoke – Pag, Rab, Lošinj i Cres. Čista razglednica! Dobro, krenuli smo i u pogrešnom smjeru, ali srećom, avantura nije dugo trajala. 😄

Pred nama se izmjenjivao Velebit u svom punom sjaju – šume, otvorene travnate padine, surovi krš i vidici zbog kojih stalno posežeš za mobitelom, uvjeren da će baš sljedeća fotografija uspjeti prenijeti ono što vidiš uživo.
Upravo na ovom dijelu posebno dolazi do izražaja Premužićeva vještina. Staza se skladno provlači kroz kameniti velebitski krajolik, otkrivajući njegovu divljinu, ali bez nepotrebno napornih uspona. Naravno, priroda nam je odlučila pokazati i svoju drugu stranu. U posljednjoj trećini puta stigla nas je obilna kiša, pa smo ostatak odradili u pravom planinarskom izdanju – mokri, umorni, ali sve bliže cilju.
I onda, nakon dugog hodanja kroz šumu, napokon se pojavilo Planinarsko sklonište Skorpovac (958 m). Malo je reći da nam je pogled na sklonište bio gotovo jednako lijep kao oni na otoke! 😄

Nedjelja – Završnih 15 kilometara do Prpe

Trećeg dana vodstvo je preuzela naša iskusna Dubravka, koja Velebit poznaje kao svoj džep. Od Skorpovca smo nastavili prema završetku Premužićeve staze, a zatim do Planinarskog doma Prpa (935 m), gdje nas je čekala zaslužena okrepa.

Još petnaestak kilometara, još pogleda, još koraka – i naša trodnevna avantura privela se kraju. Dragec nas je vratio prema Perušiću, a nakon večere krenuli smo kućama, s umornim nogama, memorijama mobitela punima fotografija i glavama punima dojmova.

Tri dana, oko 50 kilometara, tri vodiča, bezbroj pogleda i jedna Premužićeva staza koja nas je podsjetila zašto se uvijek iznova vraćamo planinama. Vrijeme nas je malo testiralo, ali nije pokvarilo doživljaj. A ako smo nešto naučili, to je da dobra ekipa može prijeći i 50 kilometara, preživjeti kišu i pogrešno skretanje – i na kraju se još pitati: „A kamo idemo sljedeći put?”

Osvrt by Mario Klemečić!

Vrijedna vodička i poluvodička ekipa koja nas je vodila na full Premužićevoj! Imaju novi naziv – ležeći vodiči 🙂

Što reći? Velebit nas je opet oduševio i izuo iz gojzi sa svojom ljepotom! Pokazao nam je svoju blagu prirodu, ali i onu kišnu tako da nam je sve omogućio!  KPD je opet organizirao fantastičan izlet! 

Hvala Duda, Dinko i Ines na vođenju i metlarenju!

Više slika možete pronaći na našem Google albumu.

Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.

Tags:
, , , , , , , , , , , , , ,
No Comments

Post A Comment