14 lip 12. IZLET 2026 – Prenj (BIH)
Kazali su mnogi od nas da im je ovo ako ne najbolji onda u top 3 izleta.
Dogovor je bio naći se u Jablanici u četvrtak navečer, neki su krenuli ranije, neki iz Sarajeva, neki iz Karlovca, uglavnom uspjeli smo. Prva noć spavanja kod Belme je protekla u odmjeravanju koliko tko hrče i kako će to izgledati u planinarskoj kući u puno prisnijim okolnostima. Ta nam se tema provlačila sva tri dana, srećom po vas što čitate, snimku noćne simfonije ne mogu zalijepiti na osvrt 😊.
Ujutro smo krenuli u nabavku. Naš dragi Riki, kolega planinar i GSS-ovac, Samirov frend, naša lokalna podrška, uputio nas je i najavio u najbolju mesnicu po osnovno za preživljavanje u planini, ćevape, sudžukice, somune, pivu… Kad smo shvatili koliko je to teško za ponijeti gore, a trebamo se popeti 1.350 m, malo smo smanjili procjene no potom natrpali još i paradajza, da se nađe…
Nije baš bilo jednostavno spakirati u prepune ruksake još i ove delicije, no dali smo (neki od nas) prednost tome nad vodom. Kaže Riki da on pije filtriranu kišnicu gore, pa valjda možemo i mi…
Put gore je trajao 6-7 sati, 13 km, krenuli iz Glogošnice, uglavnom samo uzbrdo i nasreću po dovoljno hlada. Prva ozbiljna pauza je bila na Čatrnji, bunar i hlad, i šumske jagode. Vidici na vrhove Cetinu i Izgorjelu grudu su se često ukazivali putem, uglavnom bacajući nas u očaj pod teretima od 15-tak kila na leđima jer su se činili nedostižnima. Dan prije je pljuštala kiša pa je i temperatura ali i vidljivost bila idealna.
Dolazak pred kuću na Međuprenju nas je bacio u ekstazu. Kraj muke, pogled iz snova, zelenilo uokolo a vrhovi iznad. Upitala se Berina da čime je zaslužila u životu taj osjećaj, taj trenutak. I ja sam…
Samir se bacio na paljenje vatre u kući a mi ostali na gledanje Berine, naše bosanke (i samoproglašene koordinatorice za područje BiH 😊), kako sprema kavu na plameniku. Nije bilo tako dobre kave bar 20 km uokolo, vjerujte….
OK, kad smo se dobili i organizirali, i mi smo ponešto napravili, trebalo je pronaći koje drvo, ispilati za peć, zapaliti vatru vani, prirediti spavaonicu, zakuhati kišnicu… I najvažnije, speći meso za večeru. Iskazali su se tu Štef, Ivica i Juha. Mislim da fotke govore više od bilo kakvih riječi….
Nakon zalaska sunca temperatura je iz ugodno tople brzo prešla u hladnu i poslala nas blizu peći u kuću na opuštanje, uz Rikijevu rakijicu, čajeve, knjige (našli ih u kući) i stari radio. Boru smo prepoznali kao vršnjaka tog uređaja pa je bio zadužen za hvatanje stanica i traženje prijenosa utakmice. Igrali smo (BiH) s Kanadom… Dvojac koji je prenosio utakmicu ostat će vječno u našim sjećanjima jer da ne znaš šta prenose, ne bi uspio niti shvatiti šta komentiraju i koji je sport…. 1:1 je završilo i mogli smo na spavanje, umorni i siti.
No, kako to biva, rijetko sve ide po planu. Banula su odnekud iscrpljena dva Mađara na vrata po mrklom mraku, treći će doći za pola sata. Kažu da su i oni rezervirali kuću. Momci su krenuli od Konjica i malo se precijenili, morali smo ih smjestiti negdje, nahraniti a ni rakija im nije bila mrska.
Ja sam odlično spavao, možda su ćepići za uši pomogli. Dio ekipe nažalost nije pa se tema hrkanja nastavila odmah izjutra (to vam je oko 5 ujutro)….. Znadete da se ono što se dogodi na planini tamo i ostavlja, pa ću detalje ovoga ostaviti za nas 😊.
Doručak smo obogatili omletom, ponijeli smo i jaja u boci i u 8:00 bili postrojeni za osvajanje vrhova po kružnoj turi. Troje neispavanih je odlučilo ostati i odraditi najviši vrh i poslije pripremiti nam večeru. Malo sam se zamislio, ne bi mi bilo mrsko ni samome koji sat čilati na terasi u tišini, no, došli smo planinariti!
Put nas je vodio prvo prema Izgorjeloj grudi, došli smo joj blizu ali okomita stijena pred vrhom nam je bila preveliki sigurnosni izazov pa smo vrh samo poslikali. Znali smo da nas čekaju još dva viša pa nismo tugovali.
Staza, ukoliko se to moglo uopće nazvati stazom, nas je po vrlo surovim stijenama vodila do Has-a. Vrh s centralnom pozicijom u masivu Prenja odakle se vide skoro svi ostali vrhovi.
Slijedeća dionica je bila još ljepša ali i izazovnija, vrtače, stijene, klekovina i cijelo vrijeme prekrasni vidici na grupu dvijetisućnjaka na drugoj strani Prenja. Zezale su nas izblijedjele oznake puteva pa smo bar kilometar natukli u grupnom traženju staze, bez obzira na svu gps tehnologiju u rukama. No, i to je dalo posebnu draž i dozu adrenalina.
Zadnja trećina puta se poklopila s Via Dinaricom pa je bilo lakše, no čekao nas je već podosta iscrpljene, uspon na najviši vrh koji napadamo, Cetinu (1.991 mnv). Još 200 metara gore pa dolje… Naravno da smo ga morali odraditi, no troje „smo poslali“ da zapale vatru i pozabave se večerom.
Drugi dan, oko 8 sati hoda, 1.300 m visinske i oko 15 km dužinski.
Večera!!! Juha se iskazao i spekao veći dio dok smo došli. Uz to su on i Berina odradili Cetinu. Baš smo bili sretni šta nas je sve dočekalo gotovo. Ja sam sačuvao svoju jedinu Sarajevsku gold baš za ovaj trenutak…. (kad su svi ostali sve popili 😊).
Mislim da smo treću noć najbolje spavali. Nešto zbog umora a valjda smo se i navikli jedni na druge i onu simfoniju.
Ujutro smo ponovili omlet, pojeli šta se još imalo (a imali smo taman), prokuhali nešto vode da imamo do dolje i pospremili. Mislim da smo ostavili čišće no što smo našli (a čisto je i bilo), ko oni Japanci poslilje tekmi šta sve odrade za sobom. Svima velika hvala no mislim da je Sunčica bila najvrednija. Ko što je Ana najviše oprala suđa, Denis najviše spilao drva, Samir spekao jaja, roštilj majstore sam već spomenuo…
Ići dolje nije bilo lako, prala nas je već sjeta što je ova avantura pri kraju, koljena su škripala, pomalo smo neugodno mirišali (primjetite da biram riječi) a sunce uprlo. No uspjeli smo, motivirani najavljenom najboljom janjetinom u okolici koja nas je čekala!
Da bi odličan izlet bio još bolji, dogovorio je Samir i tuširanje prije janjetine kod naše prijateljice Belme. To je bilo TOP!
Za kraj, mislim da je ovaj izlet bio sjajan ne samo radi prekrasne prirode, fantastičnog vremena, kuće na poziciji i sadržajima koja je premašila naša očekivanja nego zbog nas samih, našeg zdravog zezanja i druženja i dobrih ljudi koje ću posebno istaknuti.
Samir nas nije puno puta vodio na izlet, poznao nas je nikako ili slabo, no Samir je već u četvrtak postao Naš. Nadamo se da je on barem upola toliko bio zadovoljan s nama. Ok, nismo našli stazu iz prve ponekad ali svakome se to dogodi 😊😊😊…..
Rijad, od milja Riki, bi nas 12 ugostio doma da je trebalo, tako mi se činilo. Teško ćemo mu se odužiti za brigu i podršku koju nam je pružio.
Belmina mama peče sjajne divit baklave. Čestitamo joj 45 godišnjicu braka.
Svi ljudi koje smo sreli u Jablanici i uz stazu su bili više nego srdačni.
Izlet je bio pravi merak, već pravimo planove za iduće u BiH.
Vođenje by Samir a osvrt by Dinko (a i ja sam malo pomagao voditi, prvi puta službeno 😊)
P.S. stavio bi više fotki jer ima sjajnih al mi nisu dale pa ih pogledajte u albumu.
Što reći? Teško je nešto komentirati kada i slike ostavljaju bez daha!
Bravo svim hrabrim KPD-ovcima! Bravo i hvala Samiru i Dinku kako na ostvrru tako i na organizaciji!
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
No Comments