21 ožu 7. IZLET 2026 – Tuhobić, Mali i Veliki Kamenjak
Na prvom ovoproljetnom planinarenju našeg društva, put, točnije naš sjajni vodič Goran, u orgnizaciji jednako spremnog (?!) orgnizatora, nas je odveo u rascvjetanu i tek ponešto vjetrovitu prirodu planine Tuhobić i Velikog i Malog Kamenjaka. Da..da.. dobro čitate..3 osvojena vrha u jednom danu! Da ponovimo, za one koji su prvi puta posjetili Tuhobić (a bilo nas je takvih)…to je izdužena pitoma planina strmih strana, koja se pruža poput gorskog hrpta primorskim rubom goranske ploče smjerom sz-ji u dužini od oko 5km. Južna padina je travnata, dok je sjeverna obrasla šumom. I tako, čim smo riješili pitanje janjetine, penjanje je moglo započeti. Krenuli smo stazom iz smjera Gornjeg Jelenja, i brzo se ugrijali na proljetnom suncu. Uspon je krenuo postupno i sve nam je bilo po mjeri: šumska staza, dobro društvo, pogled na sve rascvjetane glavice kukurijeka i na jaglace, malinovac u pauzi, pa čak i intenzivan miris medvjeđeg luka.
Propitkivanja u vezi organizatorovih vještina, koja su počela još na ranojutarnjoj kavi, putem su se razbuktala. Više nismo bili sigurni niti tko jede janjetinu, niti tko piše osvrt, tko bere luk… sve nas je to malo mučilo…a bilo je i snijega putem, pa je zabavno i isprva sporadično grudanje završilo sa vrlo angažiranim sniježnim okršajem. Nekako je ispalo ‘sam protiv svih’…tko zna zašto..odgovor će ostati na planini 😊
Uskoro smo izašli iz šume te stigli do vršnog grebena, a onda i do samog vrha Tuhobića, na visinu od 1109m. Vrh je travnati i prostrani, i nudi poglede na mnoge vrhove uokolo (Snježnik, Risnjak, Bitoraj, Bjelolasicu..), na Riječki zaljev i otoke Krk i Cres, te na Učku i Čićariju.
Uspjeli smo uživati u svim tim pogledima i odmoriti u zavjetrini, okrijepiti se sendvičima i polupati sve žigove. I fotkati se naravno. To je puno više vremena nego što bura inače dozvoljava planinarima na Tuhobiću.
Uslijedio je silazak vrlo strmom šumskom stazom sa preprekama od posječenih grana. Goran je znao da mi to možemo, a mi smo znali da moramo.
Spuštanje raznim načinima i pomagalima je završilo brzo i uspješno uz tek nekoliko spontanih i nedokumentiranih ‘hvatanja prečica’. Bio je to pravi test za naša koljena.
Nakon silaska sa planine, automobilima smo se uputili do sljedećeg odredišta, nekoliko kilometara udaljene polazišne točke za uspon na Mali i Veliki Kamenjak. Riječanima omiljeno izletište je bilo posjećeno pa smo svako malo razmjenjivali srdačne planinarske pozdrave sa ljudima dobre volje i veselog duha.
Čim smo zakoračili stazom prema Malom Kamenjaku, bili smo svjesni da smo u prirodnom botaničkom vrtu, prepunom proljetnica. Pogledi su nam lutali od veselih žutih jaglaca, šafrana, do nježno ružičastog pasjeg zuba i samozatajne veilke sase. Iako je cijela naša grupa duboko ekološki i floristički osviještena, pomogla nam je informacija botaničarke koja je svojoj grupi objašnjavala da je velika dlakava sasa najzaštićenija proljetnica kamenjarskih travnjaka. Otada smo je gledali sa posebnim poštovanjem i fotkali samo iz daleka. Uspon na vrhove Malog i Velikog Kamenjaka izdaleka se činio zahtjevnim, ali uz zajedničku energiju lako smo ih savladli, a u zavjetrini Velikog smo odmorili i razmijenili pokoju zanimljivu priču. Spust je bio lagan, bez bilo kakvih eliminatora, šetnja miomirisnim putem do auta.
Do restorana na povratku smo se požurili, ipak je bila janjetina u pitanju, a i prepoznati smo kao stari gosti 😊, za koje se čuvaju štrudle. Hvala Goranu, Dudi i Dinku na predivnom izletu i dobroj organizaciji, i svima ostalima na dobrom društvu.
Osvrt by Alenka:
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
No Comments