19 lis 18. IZLET 2025 – Vaganski i NP Paklenica (višednevni)
1.dan
I tako se vesela ekipica KPD-a je uputila u osvajanje najvišeg Vrh Velebita (Vaganski vrh) 1757 m.
Krenulo se u petak sa vožnjom do Starigrad (Paklenica) gdje je prvi dio ekipe koji su došli prvi odlučili okrijepiti u obližnjem kafiću uz zalazak sunca.
2.dan
„Veselo“ su dočekali preostale sudionike sutrašnje avanture. Bili smo smješteni na dvije lokacije koje su po prvim navodima trebale biti udaljene 50 m jedni od druge ali se ispostavilo po noćnom gpx tragu da je put nazad ipak malo duži 😉.
Subota ujutro neki su spavali više neki manje, zaputili smo se na put do Velikog rujna gdje nam je bila polazišna točka prema Vaganskom vrhu. Sam put je većim dijelom makadam cesta koja traje cca. 45 min. i nema puno rupa Xd.
na samom startu su nas dočekali divlji konji koje prvi put vidim po danu. Ekipa sa Highlandera zna kako izgleda susret po mraku…
Nakon kratkih uvodnih riječi od strane vodiča, poluvodiča i hitnjaka zaputilo smo se na uspon prema Vaganskom vrhu.
Inače izraz „Burna kapa“ je znak pomorcima za oprez jer je to siguran znak snažne bure u Podvelebitskom primorju. Burna kapa nastaje uslijed podizanja hladnog zraka uz sjevernu ili navjetrinsku stranu planine koja djeluje poput prepreke, dolazi do kondenzacije i stvara se oblak.
Sam uspon na Vaganski vrh odmah skreće u šumu koju prati strm uspon na vidikovac Stražbenicu, očaravajući krajolici koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, pravi raj za Orofile.
Nakon nekoga vremena smo se popeli do prve kontrolne točke PS Struge (1400 m) koju su svi željno očekivali jer smo imali solidan tempo s obzirom na burnu noć ovaj kapu 😊. Tu smo napravili kratku stojeću pauzu jer su se svi bojali sjesti zbog „lat. Heteroptera“ ili po domaći stjenica.
Gospon. Hitnjak je imao pune ruke posla sa liječenjem raznih reumatskih tegoba, nikakvo čudu s obzirom sa koliko planinarskih kukova smo bili okruženi.
Pogled sa vrha je bio spektakularan i maglovit.
Na putu prema dolje smo se spustili do izvora Marasovac. Na ovom izvoru, gotovo cijele godine, mogu se nadopuniti zalihe vode.
Na prijevoju Buljma se dio ekipe spustio do špilje koja je za vrijeme rata služila kao sklonište, sam put do dolje je srednje zahtjevan jer je put sipar i zahtjeva malo i tehničkog umijeća spuštanja.
Dan se odužio i taman smo prije mraka stigli nazad do Velikog rujna gdje su nas opet dočekali konji. Navodno su u finish line neki bili ispraćeni i od strane bika ali to ostavljam za TBD .
Na prvi spomen janjetine u starigradu svi su skočili u aute i razbježali se kao rakova djeca. Nažalost janjetina je ostala samo u mislima, neki su navodno uspjeli naručiti ali o tome ćemo drugi put.
3.dan
Novi san novi dan, baterije napunjene. NP Paklenica slavi rođendan, velikih 76. godina te je tako i ulaz bio besplatan.
Sam put prema špilji Manitoj peći je bio strm i vodi preko kanjona Paklenice, neki su ovdje odlučili da će ipak uzeti manje zahtjevniju rutu do šumarske kuće Lugarnice (smart call).
Pogled na Anića kuk.
Vodiči su na putu prema Manitoj peći željeli provjeriti kakvog smo kova pa odlučili malo potegnuti i tako su neki došli prije neki kasnije ali svi sa osmijehom na crvenom licu 😊.
Fun fact: Manita peć, smatra se da ime špilje potječe od riječi „manit“ što znači sulud. A povezuje sa legendom o vilama i divovima koji su obitavali u špilji.
Orgulje:
Temperatura u špilji cijele godine kreće se oko 9°C, ulaz u špilju nalazi se na 570 m nadmorske visine. Špilja obiluje špiljskim ukrasima ili sigama. Oni se razlikuju prema obliku i načinu postanka. Najčešći tipovi siga koje možete vidjeti u Manitoj peći su stalagmiti, stalaktiti, sigasti stupovi (stalagnati) i špiljske kamenice (kaskade). Neki od tih ukrasa dobili su imena po svojim zanimljivim oblicima, primjerice kaciga, orgulje i vještica.
„Vještica“ iz Manite peći
Nakon što smo završili „turu“ po manitovoj peći svi su izašli normalni koliko znam 😊 . Spustili smo se do račvanja za lugarnicu i manitu peć gdje su vodiči odlučili napraviti interval da pokupe ekipu iz lugarnice jer je budući vodić „Juha“ predao štafetu za walkie/talkie.
Na putu prema dolje smo se spustili još do Posjetiteljskog centra „Podzemni grad Paklenica“ popularno zvani „bunkeri“ koji su građeni u razdoblju od 1950. do 1953.
Posjetiteljski centar je u potpunosti opremljen pa su za posjećivanje otvorene i dvije dvorane u kojima se na zanimljiv i interaktivan način prezentiraju prirodne vrijednosti i kulturna baština Nacionalnog Parka i Velebita.
Paklenica ima puno penjačkih sektora ovo su samo neki:
Hvala vodičima na stručnom vođenju!
NP Paklenica me svaki put očara iznova tako da osvrt možemo završiti sa poznatim stihom…
“Gdje li si se dosad skrivala? Znam negdje si uživala. Kad god došla, dobrodošla mi, jer jedno za drugo mi smo stvoreni.”
Osvrt by Štef:
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
Mirna Sofie Jazbec
Posted at 11:04h, 24 listopadaBaš dobro konji izgledaju po danu 😂😂😂