
21 ruj 16. IZLET 2025 – Kamešnica (višednevni)
Konačno smo osvojili Kamešnicu! Toni nas već par godina zove…. Međutim nismo samo otišli na Kamešnicu i popeli Konja, bili smo i sudionici Dana planinara Dalmacije Trilj 2025.
Krenulo nas 11 u petak poslije posla, pomalo, kroz gužvu prema moru, kao i pola Zagreba valjda. Lijepo vrijeme najaviše i tako i bilo. To pomalo je stvarno i bilo pomalo, dođosmo oko 22 sata u Trij, ravno na pivu i zabavu prve večeri Dana planinara. Toni nas je dočekao. Toni je inače i naš član ali i član PD Jelinka iz Trilja i glavni vodič sutrašnjeg pohoda na Konja.
Dosta rano (mislim da je za većinu KPD-ovaca rano vjerojatno sve prije 10…), oko 7 smo se nekako dovukli do crkve u Voštanima pa još malo dalje cestom do početne točke pohoda. Tamo je već većina ranoranilnih Dalmatinaca i gostiju već čekala spremna na startu. Nećemo spominjati da je Boro skrenuo lijevo umjesto desno, neka to ostane među nas 11 😊.


Prvih sat vremena hoda za razbuđivanje do planinarskog sklonište Sveti Mihovil na Žlabini, 1340 m, već je najavilo ljepotu ove planine. A onda prava dalmatinska dobrodošlica. U skloništu nas je dočekala odlična kava, čaj i rakija.


Do Konja smo hodali još oko 3,5 sata, pomalo. Kolona se rastezala na uzbrdici, skupljala na ravnijem, no na kraju smo poprilično kompaktni stigli na sam vrh. Uspjeli smo uživati u prirodi ali i upoznavati se u hodu s kolegama iz 39 raznih planinarskih društava. Stvarno je bio užitak i osvježenje razmijeniti koju planinarsku sa Slavoncima iz Iloka, momcima iz Tomislavgrada, ekipama s Brača i Hvara, vukovima iz Sinja…. Posvuda prisutnim domaćinima iz Trilja nije bilo teško informirati nas o nazivima svakog proplanka, vrha i kamena putem, zbilja su se svojski trudili biti dobri domaćini.



Bilo je tu i materijala za branje, od divovskih pečurki do zrelih šipaka, no teško je zaustaviti kolonu od 100 ljudi pa smo Alenka i ja ovaj puta jedva samo koji šipak pokupili….

Na vrhu smo se zadržali, pogledi su bili prekrasni a i potrajalo je dok smo sve pojeli i poslikali se u raznim kombinacijama. S jedne strane ispod nas je bilo Livanjsko polje a iza njega planine u BiH a na našu stranu od Biokova, mora, Vis-a, Mosora pa do Svetog brda….


Povratak je bio teži, vraćali smo se malo kraćom ali zahtjevnijom stazom no jednako lijepom. Dobri Jure nam je pokraj svoje planinske kuće ostavio i nešto ljuto za okrjepu, hvala.

Na skloništu smo ponovili proceduru, kava, čaj, rakija, sok….Bilo je tu već i malo težih nogu, pokoja manja stara ozlijedica, tek toliko da zaposlimo ekipu HGS-ovaca i da prevezu nekolicinu do parkinga i uštede im koji korak.
Pohod za pamćenje. Čak smo i mi malo djelovali egzotično u toj masi Dalmatinaca, narančasti Zagrepčani i Karlovčani. Svi su nas uočili, čak i naše poruke na majicama slikali 😊.
No dolje u gradu fešta je tek čekala. Prvo odličan grah za sve, pa par besplatnih pivica i sve boli su nestale a uspomene se zauvijek usadile.

Naš višednevni izlet je rijetko samo planinarski. Nedjelja je bila rezevirana za obilazak lokalnih prirodnih znamenitosti (i restorana). Prvo smo maznuli triljski omlet, domaća jaja i povrće, a onda triljska kava uz Cetinu. A onda se po preporuci našeg Tonija odlučili za obilazak izvora pritoka Cetine u okolici. Odveo nas je prvo na izvor Rude. Čudo, bujica izvire podno planine i odmah se pretvara u rijeku sa slapom, mlinicom… Nismo se dali maknuti jedno sat vremena odatle, skoro nas potjerao. Naravno da smo ugazili u jedno 12 stupnjeva toplu vodu i napili se iz rijeke.


Slijedeći je bio izvor Ovrlje. Kaže Toni tu ćemo samo 5 minuta, ha, ha. Bit će da nam je barem 55 minuta trebalo da popijemo svu rakiju koju je Ana vadila iz torbe. I vodu smo probali, drugačijeg je bila okusa od Rude, mekša, nama finija.


Treći je bio izvor rijeke Grab. Sunce ga nikad nije obasjalo jer je u podnožju impresivne litice. Ista procedura, ugazili, popili vode, divili se, odužilo se isto… No ovdje naletismo na Jeana-Ismaela. Francuz putuje već tri godine prema Indiji s dva magarca koji mu prave društvo i vuku taljige sa stvarima. Kaže da će za 8 godina valjda stići. Želimo im svu sreću, trebat će im… Ima i youtube kanal ako ga želite pratiti.

Ne možemo iz Trilja bez žaba za ručak, skoro pa to postaje tradicija. Zasjeli na istom mjestu kao onomad s povratka s Čvrsnice. I isto su bile dobre 😊.

No tu nije kraj!
Oprostili smo se od dragog Tonija, dogovorili da se vidimo na Vaganskom za mjesec dana i zaputili se u Primošten na kupanac i gladanje zalaska sunca (još mi je nepoznanica kako smo došli na tu ideju) na vidikovcu uz kip Gospe od Loreta. I uz čašu vina….

I da, da se ne zaboravi odlična organizacija i spavanje u vili s grijanim bazenom, smokvama u dvorištu, ležaljkama s pogledom na zvijezde…😊.
Hvala svima na odličnom druženju, Toniju na gostoprimstvu i vođenju i dalmatincima na sjajnoj atmosferi i što su nas primili ko svoje.
Osvrt by Dinko
Vodstvo by Toni

Bravo za sve koji su bilina ovom višednevnom izletu!
Hvala našem vodiču i domaćinu Toniju!
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
No Comments