28 tra KPD OPŠ [gen-A] 5. izlet (drugi višednevni) – Krk
Nakon završenog radnog tjedna bilo je vrijeme da se uputimo na dugo očekivani dvodnevni izlet: Njivice – Baška na otoku Krk-u.
Po običaju prognoza je najavljivala kišu i ružno vrijeme za početak izleta. Ali da to ne bi bilo sve zadali smo si sami posla, a na tome ćemo zahvaliti kolegici Emi koja je nabavila sve što nam je bilo potrebno (možda malo i više od toga) da ne bi ostali gladni… Nedo bog većeg zla 😀
I tako okupljanje je krenulo na parkiralištu Konzuma. Mislim da slike u nastavku govore sve kako smo se pripremili (Kao da idemo na ekspediciju Mont Everest) sva sreća tekuća pitanja koje je pribavio Costa poslana su dan prije da se ohlade … Na taj dio ćemo se naknadno osvrnuti naknadno.
Nakon uspješnog uguravanja, utrpavanja i naguravanja (više nit sami nismo bili svjesni kako bi to nazvali ali nit šibica više ne bi stala) stvari u automobile zaputili smo se prema lokaciji gdje odsjedamo.
Veselje je očito.
U Njivicama smo odsjeli u Aminess Atea Camping Restoru gdje smo stigli u kasnijim podnevnim satima. Nakon našeg dolaska i smještanja po jedinicama shvatili smo da se netko zaboravio pozabavit tekućim pitanjima i Usjeveriti ih u frižider da budu na idealnoj temperaturi…. Jednostavno imali su pametnijeg posla.
Nakon lagane šetnjice i upoznavanja sa okolinom u kojoj se nalazimo da se netko slučajno ne izgubi po kampu iako smo dobili karte na ulazu ali to nije spriječavalo dotičnu osobu koja piše ovaj osvrt, a muškoga je roda da uspije par puta krivo skrenuti 😀
Petak se nastavio tako da je bilo pjesme, smijeha, hrane i svega ostalo da sada ne nabrajamo te je pao dogovor da se kreće u 09:00 ujutro te se lagano bližilo vrijeme za spavanje tako da se svatko povukao u svoje odaje… još nismo sigurni da li je to stvarno tako bilo ali su se određenim ljudima nudili paničari da prežive noć 😀
Subota – Pokret za izlet na „Bašku“
I sada svi se pitate zašto Baška stoji pod navodnicima…. Pa da počnemo… prva i osnovna stavka osoba koja inače najdulje spava i uvijek se je čeka bila je budna u 07:00h nije bitno radi čega ali bitno je da je bila budna i spremna za polazak u 09:00 da nije bila vjerojatno bi kao po običaju bila kriva za nešto 😀 (To je jedino Costa shvatio da sam uvijek za sve kriv). Nakon tog jutarnjeg čuda dolazi poruka da se vrijeme polaska pomiče za sat vremena. Sve bi bilo uredu da se u tom periodu na Krku nije odvijala biciklistička utrka i od 10:00h su zatvorene sve prometnice i u kojem ste se mjestu zatekli tu ostajete.
Ali sva sreća imamo toliko sposobne i snalažljive vodiče da su se odmah prihvatili posla i organizirali novu turu hodanja.
I tako započinju naše putešestvije po stazi CAMINO na Krku.
Naš CAMINO put započeli smo u Njivicama točnije na rekreativnoj šetnici Staza CEROVA koja sadrži 5 punktova na kojima se nalaze sprave za vježbanje. To je ono poznata „Vježbaj p….. m….“.
Dok smo hodali na putu nam se našao mali de toure arheološki lokalitet grad MOHOROV do kojeg vodi predivna staza kroz uređene šumarke i hladovinu. Nekoliko slika kako je to izgledalo.
Nakon obilaska MOHOROV-a nastavili smo svoj put po CAMINO stazi prema Omišlju.
Putem nas je čekalo pješačenje po cesti, prelasci mostića i svakakve dogodovštine dok nismo stigli do Omišlja gdje smo predahnuli, pojeli što smo imali i zaputili se dalje prema važnijem i višem cilju.
Dio ekipe je poslan ranije da se posveti tom višem cilju, a mislim da je svima jasno nakon sljedeće slike što je točno u pitanju.
I tako nastavio se put od Omišlja prema Njivicama.
Vodič je dao toliko lufta dečkima da je usred ravnice i livadarskog hodanja uspio naći najveću uzbrdicu na Krku.
Neki su bili toliko gladni da su čak pokušavali stopirat čudnim tehnikama na cesti kojom rijetko tko prolazi.
Već vidno iscrpljeni ali još uvijek sa snagom za opalit koju sliku.
I došao je taj trenutak kada vidiš more i znaš da je blizu kraj. Ali došlo je do jedne zgode gdje je prilikom naše muke i kukanja jedan od mještana Njivica pomislio da smo se izgubili jer smo spominjali da koliko smo hodali da smo završili na Baškoj pa nas je upitao kuda smo se uputili jer ako mislimo u Bašku da je ona na lijevo i da imamo još za hodati a da su dole ispred nas Njivice.
I napokon stigli smo skoro do krajnjeg cilja a to je MORE 😊 Lijepa nagrada nakon prehodanih 24km.
Drugi krajnji cilj privlačio nas je mirisom tako da se više nismo mogli izgubiti.
Isto tako čuli smo a i vidjeli da se u našem kampu održavala djevojačka zabava, a našeg kuhara izgleda da je dohvatila jedna od slavljenica.
Željeli bi se zahvalit roštilj majstorima Štefu i Fići što su u rekordnom vremenu ispekli skoro 10kg mesa(dio veganskog) i 40 lepinja da jadni ne umremo od gladi.
Prvi dio osvrta by Furda (Martin :))
Nakon „lakšeg“ prvog dana, drugi smo dan ipak išli na rutu koju smo trebali ići dan prije, na kanjon Vrženica. Našli smo se oko 9 u usputnom kafiću jer ipak nema izleta bez da se popije kava. Nakon toga, našli smo se kod kampa Bunculuka (Baška) koja nam je i bila polazišna točka. Netko je odmah našao parking, a ovi koji su malo kasnili malo su trebali istraživati gdje je najpogodnija udubina da ostave auto. I da tu smo se prvi put taj vikend svi slikali kao ekipa.
I tako krenuo je put, odmah već na početku imali smo prekrasne poglede. Znali smo da će to biti dobar izlet 😉
Ubrzo smo i napravili jedan „kraći“ predah gdje smo mnogi iskoristili da se malo fotografiramo
Staza je do dolaska u kanjon bila lakšeg uspona i terena, a onda nas je u kanjonu dočekao malo veći izazov. Staza je prožeta strmijim kamenom pa se trebalo malo opreznije spuštati. Neki su se dobro snašli, a nekima je ipak trebao poseban tretman da se bezbrižno spuste. Vrijedna stopala Coste i Gorana uskakale su u pomoć 😉
Sunce je prožeto gotovo cijelim putem pa kad bi se ukazao neki hlad iskoristili bismo ga za pauzu. Jelo se, pilo, netko je malo i zaležao.
Na putu prema uvali, sreli smo i narančaste kolege iz PD Runolist iz suprotnog smjera koji su isto u školici kao i mi. Naravno da smo taj matching zabilježili i fotografijom.
Nakon 2-3 sata hoda, znojenja, ispitivanja „koliko još?“, stigli smo do našeg glavnog odredišta. Predivna plaža, bistro more, odlično mjesto za malo se odmoriti, a oni najhrabriji odlučili su malo i zaplivati. Shvatiš da je vrijedilo takvog puta za taj doživljaj.
Nakon veće pauze, krenuli smo kružno prema kampu Bunculuka tako da se nismo vraćali istim putem. Staza je isto bila kamena, ali je gotovo cijelim putem uz more i uz predivne uvale što je pružalo još ljepši doživljaj našeg izleta. Naravno na naše veliko oduševljenje jednim smo putem išli po stepenicama, ali sve smo mi to lako svladali.
Stigli smo do kampa, presvukli se, neki izbjegli parkirne kazne i naravno oni koji se nisu uputili za Zagreb, otišli su na cugu u Bašku uz more. A oni s najviše energije ostali su još na produženom druženju uz more.
Za kraj mogu reći da je ovaj izlet bio odlično iskustvo. Do staza koje su bile itekako zanimljive, do hrane koje poprilično nije nedostajalo, do predivnih pogleda i vremena koje je taman poslužilo. Svi smo bili vidno iscrpljeni (trebalo mi je 2 dana nakon da se naspavam), ali vjerujem da smo se svi ispunjeni vratili nazad u Zagreb 😉.
Osvrt by Martin i Sunčica:
Naše vodilice, Goran i Fićo:
Odličan osvrt, bravo Sunčica i Furda!
Imali smo super višednevni školski izlet na Krku, predivne ture, brutalno lijepo vrijeme, brutalne poglede, morsku ariju, dobru atmosferu, odličnu organizaciju, odlične vodiče, odlične roštilj meštre i odlične duše (mlade i stare :)).
Brutalan vikend, bravo za sve!❤️
Više slika možete pronaći na našem Google albumu .
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
No Comments