13 tra KPD OPŠ [gen-A] 4. izlet – Snježnik i Guslica
Gen-A KPD-ove planinarske škole je uspješno odradila i turu Snježnik/Guslica 13. travnja 2024. Svi školarci (ukupno 11) su uz vrhunsko vodstvo Gorana i Fiće savladali oba vrha. Nekolicina se vratila crvenih vratova i sa bauštelskim tenom po rukama , ali i to su čari planinarenja.
Kao i u prethodnim izletima, prvo okupljanje je bilo u McDonaldsu u Buzinu gdje smo popili brzinsku kavu, dogovorili još nekoliko detalja i potrpali opremu u automobile. Zatim smo autoputom krenuli prema Rijeci. U Delnicama smo sišli s autoputa i skrenuli lijevo iza naplatnih kućica prema Platku. Na putu do Platka smo prošli iznad Lokvarskog jezera što smo iskoristili za kratku pauzu i još jednu kavicu.
Početna točka naše kružne ture Snježnik/Guslica bio je dom Veliki Platak, samo što je polovica školaraca u dolasku zamijenila Mali za Veliki Platak pa smo na turu krenuli pola sata kasnije. No, malo kašnjenje u startu nije u konačnici poremetilo naše planovi i svi su ciljevi tog dana bili ispunjeni: planinarenje od Velikog Platka do Snježnika (1506 m) kroz Grlo; zatim nastavak hodanja od Snježnika do Guslice (1490 m) uz vježbanje čvorova i naposljetku spust s Guslice do Velikog Platka.
Nasuprot parkirališta iznad doma nalazi se vododerina kojom smo se krenuli uspinjati. Uspon kroz vododerinu je bio oštar, ali kratak. Izbili smo na kolni put i skrenuli lijevo. Ubrzo smo došli do stare vučnice i podnožja skijaške staze Tešnje. Tu smo skrenuli desno u šumu. Na ovom dijelu puta nas je naša voditeljica napokon uspjela posložiti u cik-cak vrstu kako bi nastala ova nezaboravna fotka.
Markirani put izlazi na makadamsku cestu s koje se već vidi kameniti vrh Snježnika. Nastavili smo do raskrižja sa smjerokazima, nazivima i satnicom. Tu smo odabrali put kroz Grlo koji naprije vodi po šumskoj cesti, zatim vlaki, i onda skreće desno u bukovu šumu s blagim usponom. Ovaj blagi uspon je ubrzo prešao u oštriji uspon, a bukovu šumu je zamijenila travnata padina. Po padini smo se uspinjali u zavojima koji završavaju kod stijene iza koje se nalazi natpis Hahlić, a na kojoj se nalaze dva planinarska žiga. Od stijene smo krenuli desnim krakom staze prema zapuštenom planinarskom domu.
Za one koji žele znati više: Napušteni dom se zvao Dom Moše Albaharija, antifašističkog borca židovskog podrijetla koji je streljan u Rimu 1942. Dom na Snježniku je sagrađen je 1951. i imao je kapacitet za 20 osoba. Zadnji put je obnovljen 1974., a navodno NP Risnjak ima dokumentaciju za njegovu ponovnu obnovu, ali im nedostaje novca.
Kod napuštenog doma smo prvi put sreli vesele planinare PD Medvednica koji su se spuštali s vrha. Napravili smo kratak predah prije završnog uspona do samog vrha. Goran nam je ostavio izbor želimo li težim ili lakšim putem do vrha na što smo jednoglasno odgovorili “težim”. Iako se radilo o kratkom usponu u trajanju od nekoliko minuta, na njemu je trebalo upotrijebiti i ruke i noge. Ispod vrha smo uočili drugu vrlo razigranu ekipu koja je već čekala na vrhu da se mi popnemo kako bi se oni mogli spustiti. Ova mi je ekipica bila mrak jer se sastojala od otprilike 30ak djece (osnovnoškolskog uzrasta iz nižih razreda) iz Slovenije. Svi su bili vrlo disciplinirani i strpljivo čekali na znak nastavnica i vodiča da se mogu početi spuštati.
Stigavšli na vrh, odmah smo potražili zaklonjenu stranu jer je vjetar bio snažan, a mi uspuhani i mokri. U zavjetrini smo napravili duži odmor tijekom kojeg su neki čilali, a neki izvodili huncutarije:
Ono što se o Snježniku mora reći je da se s njega uistinu pruža predivan pogled na sve strane, a mi smo imali sreće da je dan bio vedar i sunčan pa smo vidjeli Risnjak i krov Schlosserova doma, kvarnerske otoke, Riječki zaljev, Učku, dio Istre, slovenski Snežnik i veliki dio Gorskog kotara. Kako bukova šuma još nije prolistala, jasno su se isticali tamnozeleni dijelovi šume prekriveni crnogoričnim stablima.
Odmorni, nahranjeni i napojeni krenuli smo s vrha Snježnika prema Guslici. Nismo se spuštali istim putem do napuštenog doma, nego smo odabrali drugi spust, odnosno lijevi krak staze do stijene s dva žiga i natpisa Hahlić. Od podnožja ove stijene smo nastavili hodati grebenom Snježnikapo travnatom terenu. Staza nas je vodila preko nekoliko brijegova, livada i kroz pomalo bajkovitu bukovu šumu uvijenih stabala i grana. Na putu do Guslice smo napravili kratku pauzu radi vježbanja čvorova. Ponovili smo osmice, dvostruke osmice i bulin, a onda nam je Goran pokazao kako se veže prusik, dvostruki zatezni i ambulantni čvor. Iako nam je tada već “sunce dobrano udarilo u glavu”, svi smo se zapetljavali, prepetljavali i raspetljavali više puta uz strpljive naputke Gorana i Fiće. Usput smo naučili da se konzerve pive ne računaju u “željeznu rezervu” iako se radi o konzervama.
Prije izlaska na makadamsku cestu prema Guslici uslijedio je još jedan oštriji uspon po sipkom terenu na kojem smo po drugi put sreli vesele planinare PD Medvednica, koji su se vraćali s Guslice. Cestom se za nekoliko minuta stiže ispod vrha na kojem se nalaze dva repetitora – jedan radijskog centra “Sjeverni Jadran” (https://www.crocontrol.hr/mediji/novosti/novi-radijski-centar-na-risnjaku/), a drugi s natpisom “MUP”. Sam vrh je ograđen žicom koja je na nekoliko mjesta potrgana, a žig se nalazi podno vrha na zadnjem zavoju makadamske ceste.
Za one koji žele znati više: U bivšoj Jugoslaviji je Guslica je bila dobro čuvana vojna baza s više antena i repetitora na vrhu čija namjena nije bila poznata. Kružile su i razne priče kako je cijela planina prekopana i kako je gore napravljena baza za slučaj atomskog rata. Nakon što je JNA napustila bazu, otkriveno je kako je planina uistinu prekopana i prošarana mrežom tunela i prostorija na četiri etaže. Pod zemljom su bili napravljeni uvjeti za život 50 osoba.
Nakon što smo obišli oko vrha spustili smo se nekoliko metara niže do zidanog objekta u vlasništvu “Hrvatske kontrole zračne plovidbe” i MUP-a pored koje smo napravili duži odmor. Iako niža od Snježnika, Guslica je isto fenomenalan vidikovac. Uživali smo u pogledu na goranske, slovenske, istarske i kvarnerske vrhove.
Povratak s Guslice do doma Veliki Platak vodio nas je prvo istom makadamskom cestom kojom smo se i uspinjali. Tu se ekipa suočila s malim tehničkim “glitchom” koji je združenim snagama vrlo brzo otklonjen pa smo nastavili spust. Nakon kratkog sipkog terena planinarska staza preko travnjaka ulazi u bukovu šumu. Uslijedio je strmi spust kroz šumu čiji su niži dijelovi bili prekriveni medvjeđim lukom pa je njegov opojan miris bio zanimljiva kulisa ovog spusta. Staza se u nekom trenutku širi i prelazi u šumski put prekriven otpalim grančicama i granama, a zatim i vlaku jer smo sa strane uočili i srušena debla stabala koja čekaju na izvlačenje. U nekom trenutku smo došli do T-križanja na kojem je Goran uljudno pitao želimo li kraćim ili dužim putem do doma. Ponovno je uslijedio jednoglasan odgovor, ali je ovaj put glasio “kraćim”. Cijelo vrijeme ture je naš vodič Fićo imao iznimno važnu ulogu jer je na začelju bodrio i pomagao svakom od nas kad god bi nekom ponestalo snage i volje za dalje.
Na kraju bukove šume smo naišli na veliko proširenje, vjerojatno za šumsku mehanizaciju , a prvi znak civilizacije je bio žuti bager s lancima parkiran sa strane puta. Ubrzo smo izašli na asfaltiranu cestu Klana-Platak i skrenuli lijevo prema domu Veliki Platak. Ovom smo cestom prošli preostalih 1,5 km do doma.
Prije zaslužene okrijepe na terasi doma smo se presvukli u suhu odjeću i obuću. Uslijedilo je sortiranje dojmova s ovog predivnog dana punog novih iskustava. Povratak u Zagreb je bio u večernjim satima.
Osvrt by Dubravka:
Hvala našim vodičima na prekrasnom izletu, na novim čvorovima, na strpljenju, na druženju ❤️
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram, Facebook i TikTok kanal.
No Comments