01 svi 8. IZLET 2023 – Cres i Lošinj (trodnevni izlet)
NO STRESS ON CRES
Ovo je bio moto za prvi višednevni KPD izlet. Kao što je to već uobičajeno za naše izlete prognoza opet nije bila najbolja, ali je vrijeme i ovaj puta išlo nama u korist. Krenuli smo u subotu ujutro sa različitih dijelova grada, a svi sa istim ciljem… uloviti trajekt na Krku. Izlet je trajao samo tri dana ali je bio ispunjen aktivnostima i dogodovštinama.
DAN 1
Ova ekipa je kretala iz Buzina
Iako su nam vremena pokreta bila različita, jer neki vole polaganu vožnju uz usputne kavice po putu, neki su stizali uz pjesmu u autu, dok su neki testirali sigurnu i točnu vožnju. Uglavnom svi smo se okupili na vrijeme u trajektnoj luci Valbiska na Krku. Tamo su nas dočekali naš vodič Tarik i Arijana.
Nakon što je naš suvodič Fićo izbrojao nas 32 + jednog četveronošca, ukrcavanje je moglo početi.
Zanimljivosti sa kavice: kolege koji godinama rade u zgradi ali na različitim katovima su se po prvi puta upoznali
#KPDspajaljude
Svi auti su stali na trajekt pa smo opušteno krenuli put Cresa.
Iz laganini moda se odmah ubacujemo u turbo planinarski mod i krećemo osvojiti naš prvi vrh: Sis 639 m. Vodič nam je najavio laganu stazu od 45 minuta hoda do vrha, što je točno za vrijeme ali definicija laganog je opet za raspravu. Staza je poprilično strma ali se ne damo. Svi iz ekipe grabe prema vrhu, kao da smo otvorili natjecanje. Kamenje škripi pod gojzericama, štapovi lagano lupkaju, sunce se sakrilo iza oblaka, pa nam je puno lakše penjati se jer na stazi nema raslinja gdje bi se mogli sakriti da je pržilo…. Svi se boje da se doma ne vrate sa „bauštelkom“ ili teniskom majicom 😊
Uz aroniju, teranino, jabuke, sendviče i sve ostalo što se po ruksacima moglo naći odmaramo i uživamo u pogledu koji se pruža prema Rijeci, Krku, Velebitu, Osorščici. Osvojen je prvi vrh.
Da li uvijek izgledamo veselije kada se spuštamo prema dolje prosudite sami, ne znam da li je to od ponosa jer smo došli na cilj pa se tome radujemo ili je to zato što je ipak dolje lakše nego gore.
Sis je ornitološki rezervat, hodali smo po dnevnom boravku najveće hrvatske ptice; Bjeloglavog supa. Da li smo ih privukli izgledom svojih majica ili smo bili dobar potencijal za gablec (neki od nas malo više ali o tome kasnije), lagano su kružili oko nas dok smo se spuštali.
Kad smo već tu, Tarik nam je ponudio da obiđemo i Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli u istoimenom mjestu. Gdje su nas ljubazne zaposlenice centra provele kroz izložbeni dio, naučili smo puno toga o ovim prekrasnim pticama kao i o radu centra.
Na samom ulazu u centar dočekao nas je naš poznati prijatelj Krešo i njegov frend.
Raspon krila bjeloglavog supa može doseći i do tri metra, ali ni naš Zvone nije za otpis.
A naš uvijek vrijedni Andrija nas je upisao u knjigu obilaska.
U oporavilištu se trenutno nalaze četiri mlada supa koja su ispala iz gnijezda.
Nakon kratke kavice, hladne pive, soka i vode krenuli smo u razgledavanje mjesta Beli. U tom malom mjestu nalazi se jedini očuvani rimski most sa istočne strane Jadrana, a nestašni dio ekipe je otišao do obližnjeg labirinta u potrazi za Minotaurom.
Gdje je Minotaur?
Većina nas do sada nije čula za cresku janjetinu (uvijek se spominje paška 😊) pa su cure odlučile bolje se upoznati sa tom delicijom…pala je i prva creska.
Na završetku prvog dana dio nas je odlučilo ispratiti sunce prije večere.
Službeni dio izleta završava kada vodič odjavi izlet, i nakon toga kreću slobodne aktivnosti. Kako nas je bilo puno i svi smo različiti svatko je odabrano ono što mu najviše odgovara. Što su radili ostali ne znam točno, ekipa koja je ispraćala sunce, provela je plesnu večer u gradu Cresu. Taj vikend su bili dani creske janjetine i maslinovog ulja pa su organizirane razne manifestacije i svatko je pronašao nešto za sebe.
Uz puno plesa, smijeha i zabave završili smo naš prvi dan.
(natuknice za ekipu dan 1: slobodan prijevoz, baze od br.1…, prva mala, volani, navlaka za zub, pr.grupa, minglanje…pa kad za 10 godina otvorite osvrt 😉)
DAN 2.
Nakon finog doručka krećemo prema Osoru koji se nalazi na prevlaci što je nekada spajala danas razdvojene otoke Cres i Lošinj, plan je da malo prošetamo i popijemo kavu prije uspona. I naravno uhvatimo priliku za grupnu fotku.
Neki imaju jako veliku upalu od prvog dana, ali ne nogu već trbušnih mišića…šta radi opušten izlet.
Počinjemo uspon je na vrh Sv. Mikula 557 m (HPO) to je najljepši vrh na otoku Lošinju. Na njemu stoji prastara kapela sv. Nikole . Plan je bio da krenemo iz Osora ali kako smo večer prije bili aktivni, a naši vodiči odlični i razumni ipak smo krenuli od doma, na oduševljenje većine članov (za njih nekoliko koji su bili želji duže ture smo ukinuli demokraciju #većinajeupravu).
Ono što piše na svim stranicama je da postoje one staze čiju ljepotu ni jedna fotografija ne može dočarati. To su one staze koje te vode do vrhova s kojih se pruža posve nestvaran pogled. Jedan takav se pruža s vrha Sv. Mikula. Pravu ljepotu ovog kvarnerskog vrha smo doživjeli. Kako kažu da slika govori više od tisuću riječi, u ovom slučaju ne vjerujte našim slikama, pokušajte doživjeti ove prirodne ljepote u živo.
Nismo daleko odmakli ali radimo prvu pauzu, neki se skidaju, neki piju vodu, a skoro svi vade mobitele i slikaju. Pogled je već sada prekrasan.
Do prvog vrha imamo još 1 h hoda, kaže naš Marley.
Neki u ekipi pomno pregledavaju stazu i miču sumnjivo kamenje sa puta kako bi bili sigurni da Štef neće ići ponovno u testiranje čvrstoće creskog kamenja. Javili su nam iz centra za supove da je na našem kolegi najmanji koeficijent u kladionici kod ptica. Ne želimo da bude potencijalni gablec. Gledamo i prema nebu ali ne vidimo da kruže oko nas…Štef je siguran….barem za sada.
Putem smo naišli i na manju feratu koju savladavamo bez problema.
Prvi vrh je osvojen :Televrin.
Uzimamo kratku pauzu ( tu su vodiči strogi 😉)…vadimo sve raspoloživo iz ruksaka kako bi nadoknadili izgubljenu energiju i što bolje se pripremili za nastavak naše današnje rute. Lupamo žigove u planinarski dnevnik i mobitelima lovimo što bolje fotke.
Krećemo dalje, jer nemamo izbora…vodiči kažu da je pauza gotova.
Išli smo prema dolje, da bi stigli na naš vrh sv.Mikula, pa tko kaže da i toga u planinarenju nema. Udaljenost između dva vrha je mala i brzo dolazimo na drugi.
Nakon uživancije na vrhu smo se vratili nazad u dom na kratku okrijepu. U domu smo saznali da su pomno pratili naš uspon jer gdje god su se okrenuli vidjele su se narančaste točkice u daljini. Odluka je pala: to nam je sigurno službena boja za godine koje su pred nama. Putem smo sreli i planinare iz planinarskog društva Planinonorci…skužili su nas po majicama😉.
Vodiči odjavljuju službeni dio izleta pa ekipa počinje sa planiranjem slobodnih aktivnosti…neki će do Malog Lošinja, neki nazad u Cres.
Drugi dan se lagano privodi kraju, neki su odmarali a neki su feštali do sitnih sati.
(natuknice za ekipu dan 2: odjeća koja nestaje, da li smo svi bili na istom izletu, maturalac)
DAN 3.
Krećemo prema Lubenicama ili prema starom nazivu Hibernitia što znači zima ili hladno naselje….ime je točno. Na vrhu toliko puše da smo vadili svu raspoloživu odjeću iz torbi i kofera. Dio ekipe se je spustio do plaže, strmom stazom prema dolje i otvorio sezonu kupanja, a dio ekipe je ostao u naselju istražujući ovo malo mjesto na litici, gadne su upale u pitanju…trbušni mišići su opet nastradali večer prije.
#imahrabrih
Ekipu sa plaže je dopratila i kiša, zbrisali su u zadnji čas.
Nakon što su vodiči službeno odjavi i ovaj naš posljednji izlet, još smo se malo družili uz srneći gulaš. Nekako se među nas uvukla i prijateljica Dora (oni koji su gledali film u potrazi za Nemom je znaju), pojavila se i reklama „kada si gladan nisi svoj“.
Krenuli smo u nekoliko tura loviti trajekt, neki su ulovili raniji, neki kasniji ali smo svi sretno stigli svojim kućama iako je u povratku bila poprilična gužva na cesti. Pa bi i za vožnju autom bila ista mudra kao i za planinarenje…lakše je dolje nego gore.
#produženi vikend.
Metla ekipa na zadnjem trajektu.
Veliko HVALA Tariku što nas je strpljivo vodio ova tri dana, našem Fići čestitke na prvom službenom višednevnom suvodičkom izletu. I hvala Ariani što je njih dvojcu držala pod kontrolom.
Osvrt by Silvija Pranjić (Slaven je odradio kontrolu teksta😉)
#cenzuranijemajka
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram, Facebook i TikTok kanal.
Dinko Crkvenac
Posted at 15:03h, 05 svibnjaBravo Silvija, baš si si dala truda!
Silvija Pranjić
Posted at 17:46h, 05 svibnjaHvala Dinko, kad je ekipa TOP sve je lako😊😊😊😊
Dunja Delić
Posted at 19:46h, 05 svibnjaOdličan osvrt Silvija, lijepo opisano! Izbacila si točno sve što treba 😄😄
Silvija Pranjić
Posted at 08:11h, 06 svibnja😎😉
Posted at 06:16h, 06 svibnja
Bravo za sve KPD-ovce, lijepo vam je bilo, bravo za osvrt i slike, Silvija ovo je jedan od najboljih i najopširnijih opisa izleta, svaka čast na trudu.
Silvija Pranjić
Posted at 08:11h, 06 svibnjaHvala Zdenko.🤗