3. KPD IZLET – SVETA GERA 22.5.2021

23 svi 3. KPD IZLET – SVETA GERA 22.5.2021

Posted at 19:00h in Galerija, Izleti, Prošli izleti, Uncategorized by

3. KPD IZLET – POHOD NA SVETU GERU, 22.5.2021

Ključne riječi: zviždaljka, Gera, zvono, pametna klupa, krštenje, junaci, štambilji, Gulaš (namjerno pišem velikim slovom).
 

Statistika: 19 junakinja i junaka, 23 km hoda izračunato metodom prosječne vrijednosti izmjerenih duljina puta raznim app-ovima, 1.012 m svladane visinske razlike, određeno iskustveno (mjera je kolko me bole noge)-kartografskom metodom, i 8:15 sati hoda (s jednom ozbiljnom i 4 pauze za pušenje i ostalo). Polazak iz Sošica (n.v. 560 m) do vrha Gere (1.178 m) u 10:10, povratak preko Vodica u 18:25.

Jutros sam se probudio malo ukočenih nogu i sa zvukom Tajnikove zviždaljke u ušima. Tajnik je svako malo zviždala s kraja kolone, ne zna nitko točno zašto, jer su svi koji su mogli bježali naprijed da spase sluh. Pretpostavke idu od toga da je rastjerivala ptice i zmije, da je davala do znanja prethodnici kolone da nije dovoljno daleko odmakla jer ju još uvijek čuju, da želi iznervirati Donata, pa do toga da usporimo.

Inače, izlet je bio fenomenalan, uletio je kao dostojna zamjena snijegom zatrpanoj Premužićevoj stazi. Mislim da nitko od nas nije očekivao toliko događanja i hodanja.

Nakon, za želudac uznemirujuće vožnje ofucanom cestom kroz Žumberak, uspješno smo se okupili kod Radićeve gostionice u Sošicama.

Genijalan potez je bio dogovor s Radićem da nam spremi klopu pri povratku (vratiti ću se na tu temu kasnije). Put je vodio srednje strmom stazom kroz svježe olistalu šumu bukve prema cca 2 sata udaljenom vrhu. Vrijeme je bilo idealno za hodanje, sunca ali ni kiše nije bilo na vidiku. Navodno i za fotografiranje, objašnjavala je Maja… Iznad cca 1.000 m nadmorske visine otvorili su se planinski pašnjaci i pogledi prema Plješivici, Medvednici i karlovačkom kraju. Mislim da smo vidjeli i cijelu Sloveniju, što i nije teško. Pravo osvježenje u tom zelenilu je bila pojava pametne klupe za punjenje mobitela, usred livade! I radila je!

Sam vrh obilježen je betonskom piramidom 15-tak metara visine, koja se probija iznad vrhova stabala. Popeti se moglo vatrogasnim ljestvama što su naravno Marijana (kolovođa ove akcije), Martin, Ines i Mislav iskoristili  „Sigurno“ oslonjeni na ogradu od plastične vrpce koja je lelujala na vjetru, izvjesili su našu zastavu. Bravo ekipa! Al nećemo ponavljati.
 
Na vršnom platou jedna uz drugu su crkvice, njihova, svete Jere iz 15. st i naša svetog Ilije. Razlikuju se u tome što na njihovoj crkvici zvono odlično radi, Andrija je na radost okupljenih više puta isprobao, a na našoj je upozorenje da se ne povlači konop jer bi moglo nešto pasti. Gdje je točno granica valjda nitko ne zna, no nije baš ni jako bitno. Nikakvih problema nije bilo između nas i prijatelja planinara i biciklista iz Slovenije. Ne vidjesmo cijelim putem nikakve graničare niti migrante. Tko mora neprimjetno u Schengen, preporučujem ovaj put.
 

Na vrhu smo obilježili važan događaj. Po starom planinarskom običaju, za ispenjavanje najviše nadmorske visine do tada (neki kažu za svaku tisućicu), krstili smo Jadranku. Donat se posebno iskazao. Dogovoreno je i da Jadranku krstimo za svakih narednih 100 metara novo ispenjane visine. Ukoliko vam nije jasno o čemu se radi, slike govore više od riječi. 

Povratak u Sošice vodio je stazom po hrptu balansirajući malo po slovenskoj, malo po našoj strani. Bilo je i kršenja dobrosusjedskih odnosa, uglavnom verbalnim činima, ove druge iz razumljivih razloga ćemo zadržati za sebe. Uz to išla je dolje, dolje, pa goore, pa dolje, pa gore pa doolje… Posebno je nekima ostao u sjećanju sipar od par sto metara, strmi, nizbrdo, stvoren za iskrenuti umornu nogu ili smrdati koljeno. Nasreću svi junaci su se zdravi vratili do auta. Zastali smo kratko u planinarskom domu na Vodicama. Neki trgnuli i pivu na brzinu, a Alenka se napila iz izvora. Za sve zainteresirane, dobro je, izgleda je voda bila pitka. Trebalo nam je s Gere oko 4:15 sati do Sošica, činilo se nimalo jednostavna hodnja tada, ali sad s odmakom, i nije bilo tako teško. Pogotovo smo jurili (neki i trčali) zadnjih pola sata jer je gulaš zamirisao. Gulaš je bio remek djelo. Srnetine u izobilju, palenta odlična, salata netom ubrana iza kuće. Za preporučiti i ponoviti. 

I za kraj, štambilji.

Onima koji nisu išli, a lovci su na štambilje, neka bude krivo, skupili smo 4 komada! Znači, osvojili  smo 4 vrha! Redom, sv. Gera (1.178 m), Trdinov vrh (1.178 m), bezimeni vrh (1.006 m, najviši vrh Zagrebačke županije), Pliješ (977 m) (znam da je Trdinov isti kao Gera ali štambilj je štambilj, i to inozemni). Marijana se posebno iskazala u vještini udaranja pečata te se time nametnula na upražnjenu klupsku funkciju Čuvara i udarača štambilja. Čestitamo u ime Uprave Marijani i svim junakinjama i junacima s pohoda na Geru uz zahvalu Donatu koji nas je bez greške samouvjereno zabavljao i vodio.

Osvrt by Dinko Crkvenac

U ime UO KPD-a hvala!

Više slika možete pronađi na našem google albumu.

Tags:
, , , , , , , , , , , , , , , , ,
2 komentara

Post A Comment