08 velj 3. IZLET 2026 – Učka, Izvaljeno jaje
Kao novopečenog člana vrijedne zajednice ljubitelja prirode, već na meni drugom izletu po redu, zapala me čast osvrnuti se na zajedničke impresije.
Sedam odvažnih je po planu i na vrijeme krenulo put našeg startnog odredišta Mala Učka da bi se odatle preko Brguda popeli do vrha Kremenjak na kojem se nalazi planinarsko sklonište poznato pod imenom Izvaljeno jaje, jedinstveni biser moderne arhitekture savršeno uklopljen u krajobraz, bez pretenzija narušavanja sklada te surove kraške prirode.
Na samo startu, u Maloj Učkoj, dočekali su nas tragovi ne tako davne prošlosti. U, tijekom Drugog svjetskog rata, devastiranom i nikad obnovljenom selu nalazi se tek par funkcionalnih objekata koji služe za povremeni najam ili kao vikend odredišta vlasnika vezanih porijeklom iz ovog lijepog ali pustog maloga mjesta.
Staza kojom smo krenuli zamišljena je kao kružna koja bi se po potrebi prečicama mogla preinačiti u dvosmjernu dijelom istog puta kojim smo krenuli. Nismo se oko toga izjašnjavali, mada vjerujem kako je dio nas priželjkivao težu i zabavniju varijantu.
Do Kremenjaka smo stigli bez napora uz evidentno više silaska nego uspona znajući da ćemo taj dug vratiti u povratku. Kod samog Izvaljenog jajeta smo podijelili i naučili nešto novo o ovoj umjetničkoj ali i zanatski zahtjevnoj atrakciji.
Nakon što smo se odmorili i okrijepili krenuli smo nazad po vrlo dobro markiranim stazama. Kako su po samom obodu gorja stabla rijetka ili ih niti nema, markacije su bilježene po izraženijem kamenju ili na štapovima ukopanim u to isto kamenje. Pretpostavljam, zbog bolje vidljivosti u lošijim vremenskim uvjetima.
I sada dolazimo do onog zabavnog i uzbudljivog dijela koje, vjerujem, svaki planinar priželjkuje na izletu. Vrijeme se pogoršalo, iz oblaka koji su se sa vrha Vojaka prijeteći kovitlali prema nama počelo je kišiti, isprva simbolično pa onda sve jače. Nikakav problem iskusnim planinarima, izvadile su se kabanice, išlo se dalje. Usput smo sretali konje koji su slobodno pasli, a njihovu svrhu i prisutnost nismo do kraja dokučili. Bili su dobro uhranjeni i pitomi a neki su imali GPS uređaje oko vrata.
Osim po markacijama, orijentirali smo se i prema ostacima konjskog izmeta, konji uvijek idu oprobanim putevima.
Kiša se povremeno pretvarala u sitni led, markacije su se prorijedile a nestalo je i „konjskih markacija“. Uskoro je i naša motivacija počela slabiti, nakon nekoliko nasumičnih skretanja te vraćanja sa slijepih puteljaka. No, to nije dugo trajalo, jer su naši vodiči vođeni iskustvom i tehnologijom našli rješenje za povratak pravom putu.
Na kraju, ovaj izlet smo začinili sa malo neočekivane avanture dodavši koji kilometar više do našeg cilja. Uz rezerviranu večeru u restoranu na koju smo stigli (začudo) i prije zakazanog termina, u dobrom raspoloženju brzo smo zaboravili na sve „patnje“ i okrenuli se samo pozitivnim mislima.
Kako to inače planinari umiju i znaju…
(Namjerno sam izostavio sva imena i pojedinačne epizode sudionika. Ovaj osvrt će, uglavnom, čitati protagonisti izleta pa je pošteno da svatko za sebe zadrži pokoji detalj koji može podijeliti sa drugima, na nekom drugom izletu i sa drugim sugovornicima. Dajem pravo administratorima na cenzuru 🙂
Osvrt by Zlatko Malbašić
Odličan osvrt, hvala Zlatko! ❤️
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
No Comments