14. IZLET 2025 – Dolomiti (višednevni)

11 srp 14. IZLET 2025 – Dolomiti (višednevni)

Posted at 13:05h in Članci, Izleti, Prošli izleti by

Dolomiti, uvod I prvi dan, Alpe di Suisi – osvrt by Ines

I tako, nakon jako puno pripreme, planiranja, organizacije, preutmbacija je stigao I taj dan odnosno noć kada smo kretali na Dolomite. Imamo plan 6 dana, 6 izleta na Dolomitima I ide 6 KPD-ovaca, KPD ide prvi put u Italiju, na predivne Dolomite, prvi put ciljamo doći na vrh iznad 3.000 mnv.

Imamo I novu suputnicu u autu, nazvali smo ju Đurđa koja nas je u većini slučajeva dobro I sigurno navigirala cijelim putem. Ekipu iz drugog auta smo nedugo nakon kretanja odmah prozvali našim dragim kmečavcima jer su nas stalno zvali I stalno nešto kmečali, ali smo zaključili da im falimo I da ne mogu bez nas 🙂

Čekala nas je duga vožnja I naravno da ciljamo svaki dan ići na planinarenje pa tako I na dan dolaska I na dan odlaska. Planirali smo neku drugu destinaciju za prvi dan, ali kako je prognoza I vrijeme bilo ćudljivo tako smo promijenili destinaciju tražeći dobro vrijeme I odlučili da idemo na Alpe di Suisi.   Nakon skoro 7 sati vožnje stigli smo na našu prvu destinaciju Alpe di Suisi.

Ovo su pitomi Dolomiti, zelenilo, tranjaci nema baš nekih uspona na vrhove (ali to naravno ne znači da mi odmah u prvih 5 minuta nismo dušu ispustili na usponu)

I tako smo mi hodali I tražili lago, našli smo ih nekoliko, ali ne onog kojeg smo tražili

Našli smo I mucce I koze I magarce I domove I piknik livadu, tražili smo neki kraći put pa smo našli neki duži put, ali su isto tako nas našli I oblaci ali nisu se oslobodili tako da su bili vrlo blagonakloni prema nama.

Nakon laganog protezanja nogu krenuli smo prema našem selu u kojem smo bili smješteni, naravno da je hotel bio zadnji u selu, uz samu šumu I brdo, ali je zato cijelo okruženje I smještaj bio top! Od ptičica koje cvrkuću, predivnog svježeg I čistog zraka, do brutalnog doručka na kojem nema čega nije bilo (jedini nepoznanica je bila kako će nam pripremiti jaja, uvijek bi dobili neka druga u odnosu na ono što smo naručili), od bazena, sauna, bara u kojem se navečer sami poslužujete itd. Neki su završili u predsjedničkim sobama, neki su pili na račun drugih soba, neki su se učili plivati, saunati I svašta još nešto, ali neki detalji ipak ostaju tamo. U svakom slučaju smještaj za preporuku I ako opet odem u taj dio definitivno bih izabrala isti smještaj.

Dogovorili smo se da ostavljamo stvari I demo nešto pojesti, naša Luca je bila zadužena za pronalazak mjesta za klopu I moram priznati odlična mjesta nam je odabrala, u slučaju našeg sela nas je natjerala na hodanje koji kilometar nizbrdo da dođemo do jedinog restorana koji radi I onda nakon toga koji kilometar uzbrdo kako bi se vratili u hotel. Naravno da smo putem našli bistro koji se zove prosecco I naravno da smo napravili pauzu I nazdravili pokojom čašom prefinog prosecca gdje nam je Luca I zdravicu održala!

Definitvno dobar prvi dan I otvaranje našeg višednevnog izleta na Dolomitima!

Dolomiti, dan drugi, Tre Cime di Lavaredo – osvrt by Luca

6 ljudi, 6 ćudi, puno cima (vrhova) na Dolomitima, ali samo jedne Tre (3) Cime di Lavaredo. Protežući se od istoka do zapada to su redom Cima Piccola, Cima Grande i Cima Ovest koje su nekada činile granicu između Italije i Habsburške Monarhije, a danas sjede na međi dviju talijanskih provincija, Belluna i Južnog Tirola.

Do Rifugia Auronzo (2333m nmv), otkud je krenula naša kružna tura od desetak kilometara, serpentinali smo se busićem iz mjesta Misurina. Nismo čekali ostaviti trag da je KPD bio ovdje.

Istovremeno, Dolomiti isto nisu čekali ostaviti nas bez daha odmah na početku. Ponavljajuća tema našeg pohoda na ovaj talijanski masiv je upravo taj – gledamo u kojem god smjeru i ne vjerujemo očima; dobro da pluća i srca rade bez našeg htijenja.

U moru (i jezerima) dobrih prizora, stižemo uskoro do još dva doma; prvog, Rifugio Lavaredo, a zatim Rifugio Locatelli, gdje smo predahnuli i pogledom ganjali Tre Cime i okolna jezera.

Ni oblaci ni kiša koja nas je zahvatila na zadnjoj trećini naše ture nisu nas spriječili uživati u trenutku. Tre Cime su doživljene što bliže moguće.

Sve u svemu, divan drugi dan dolomitske avanture koji je samo otvorio apetit za ono što je uslijedilo …

Dolomiti, treći dan, Piz Boè – osvrt by Anica

Ovo je zaista bio peak izleta u Dolomite. Dobro napunjeni od finog doručka i spremni na ćudljivo vrijeme startali smo sa Passo Pordoi na 2239 m n.v.

Uspon bez uvoda, bez prestanka, po dosta siparastom terenu i djelomično kroz paperjaste sivo-bijele oblake doveo nas je na snijeg ispred doma Rifugio Forcella Pordoi na 2848 m.

Datum 07.07., doma se kuhaju, a mi skakućemo po snijegu i uživamo na 12ᵒC. Obzirom na visinsku razliku koju smo uspentrali i sunce koje nas je dočekalo, dali smo si vremena uživati u planinskim vidicima s druge strane prijevoja i zelenim padinama koje smo ostavili iza leđa. A mnogi smo i koristili toaletni break sa wow-pogledom s prozorčića.  Fun fact: malo prase u svom ograđenom kutku.
Nastavili smo po platou koji tu i tamo ima formirane male vodotoke pa počeli i zadnju fazu uspona uz nešto sajli i klinova.

Doći do doma Rifugio Capanna Piz Fassa na 3152 m (prešli 3000!!!) ostavlja nas bez daha…da, od napora, ali samo za tren jer nas potpuno preuzima panorama pred našim očima. Čovjek se okrene oko svoje osi i sve što vidi su Bogom dane planinske rezbarije čarobnih Dolomita u svom svojem sjaju.  Ne da ti se otići…

No, silazak je neminovan…i često teži. Recimo da je tako bilo i nama.  Visinska razlika od 1200 m se sada trebala prijeći i u obrnutom smjeru

ali i u dosta skraćenom izdanju jer smo računali na žičaru od Forcelle do parkinga, za onaj strmi dio sipara. Hm, da…mi smo računali… Prvo se vrijeme počelo mijenjati, kiša i vjetar su nas pratili i diktirali nam korak skoro cijeli put natrag.  Korak po korak i evo nas do doma Forcella i velikog putokaza koji smo mnogi i slikali kad smo se tek uspeli. Taman je prošlo 17 sati…a veeelikim slovima piše da zadnja žičara ide u 17 sati. Ha ha…the joke is on us. Ništa, onaj fini strmi sipar sa 600 m visinske razlike nadolje (!)  prelazili smo kako tko, vlastitim ritmom. Uz vjetar, uz povremenu kišu. Mogli smo vidjeti parking i samo još par auta uz naša 2 usamljena. I tako, fina gospoda su nestajala s lica zemlje, precjednica je, po vlastitim riječima, plakala, blatnjavi smo kapali i skupljali se na polaznoj točki. Odlična klopa u restoranu uz put i povratak u hotel Frida već po mraku zaključili su naš treći dan. Tako valjda djeca idu spavati, umorna i sretna.

Dolomiti, četvrti dan, Lago di Braise – osvrt by Goran

Nakon jučerašnjeg uspona na Piz Boe koji se razvukao što zbog predivnih pogleda na Dolomite, njihove vrhove, livade ali i oblake, nakon toga večere koju je Lucija skuhala u La Bercii negdje u dolini Alta Badie i kasnog povratka u hotel, odlučeno je da današnji dan provedemo uz laganu šetnjicu, chilanje, bazen, saunu i obavezni posjet jedinoj otvorenoj pizzeriji u našem selu, Rasun di Sotto.

Odluka je pala na popularno jezero Lago di Brais, jedno od tisuću ledenjačkih jezera u Dolomitima.

Ono što je značajka u Dolomitima da na svakoj lokaciji imaju puno parkirnih mjesta ali i da su sva većinom popunjena ali naše vozačice i vozači uvijek nađu rješenje, tako je bilo i ovaj puta.

Avantura počinje podjelom ekipe jer mnogobrojna ekipa KPD-a nije stala u jedan čamac, pa je jedan dio je išao stazom oko jezera a veći dio se je odvažio iskušati svoje veslačke sposobnost, a kako je to izgledalo prosudite sami….

…živi, veseli i sretni zbog preživljene avanture…završili su u prvom redu do jezera uz talijansko vino (barem se nadam da je talijansko)

a drugi dio ekipe je obišao jezero uzduž i poprijeko, upijajući ljepotu prirode…i onoga što su ljudi izgradili kao uspomenu na njihov posjet jezeru

nakon povratka sa jezera ono što se zbivalo neka ostane na Dolomitima…

Dolomiti, peti dan, Seceda  – osvrt by Mario

Nakon dana relaksacije, saune i veslačkog maratona po Lago di Braiesu, probudili smo se spremni (ili barem pokušali djelovati tako) za novu dolomitsku razglednicu – Secedu! Brz doručak u hotelu Frida, obvezna kava za razbuđivanje, ruksaci na leđa i pravac Ortisei, gdje nas je žičara ekspresno podigla ravno u san.

Na vrhu – prizor koji ostavlja bez teksta. Vertikalne litice Secede, kao da ih je netko izrezao skalpelom, u kontrastu sa zelenim padinama i nebom punim oblaka. Neki su u tišini gledali, drugi u fotoaparate, a treći su vikali “Ajde, poredaj se da slikamo!” – klasika. I naravno, u daljini nas je pozdravljao Piz Boè, naš prvi trojtisućnjak, sada u svježem bijelom ruhu. Čista fotobomba prirode.

A onda – trenutak koji su svi potajno čekali: teranino moment! Kolegica Ana, nakon višednevnog skrivanja pljoskice, napokon je kapitulirala. Pljoska van, čašice na sunce… barem nakratko. No, čašica je Ani bila premalena, pa je elegantno posegnula za šalicom i poslužila se poštenom mjericom. Ostatak ekipe ostao je gotovo suhog grla – ali dobro, netko mora i nositi pljosku.

Krenuli smo dalje, puni elana i… odmah stali. Jer kako odoljeti hütti koja se “slučajno” pojavila tik uz stazu? Po staroj KPD tradiciji – hütte first, pa onda planinarenje. Na meniju: kavica, pivica, prosecco, i pokoja kalorijska bomba koja se ne broji kad si na 2.500 m n/v.

Nakon emotivnog rastanka s terasom kolibe, nastavili smo hodnju kroz čudesne krajolike – svaka minuta nova fotka. Neki su zbog bolje kompozicije preskakali ograde i fotografirali s muccama (čitaj: kravama) koje su nas gledale kao da znaju da će završiti na Instagramu.

Stajanja je bilo dovoljno: za slikanje, za gablec, za hütte (opet), i za samo uživanje. Na kraju smo stigli do vidikovca gdje nas je čekala kolektivna fotka dana, uz one tipične rečenice: “Stisni se malo”, “Ne vidi mi se lice!”, “Ajd’ netko nek’ slika i s mojim mobitelom!”

Dok su neki odlučili iskoristiti gondolu za kratki spa odmor, drugi su još uvijek jurnjali za “još samo jednom savršenom fotkom”.

Dan smo zaokružili onako kako planinari najbolje znaju – dobrom hranom. Na povratku nas je naša Lucija, samoprozvana Google Maps gurmanica, odvela do restorana koji nas je nahranio i dušom i tanjurom.

Dolomiti, šesti dan I zaljučak, Lago di Sorapis – osvrt by Ana

Svaki kutak Dolomita skriva novu razglednicu koju vrijedi doživjeti uživo, a jedno od takvih mjesta je i bajkovito jezero Lago di Sorapis, naš izlet za zadnji dan. Do jezera je moguće doći samo pješke što mu daje posebnu čar, a sam prizor koji na kraju uspona čeka čini još posebnijim.

Prvi dio je jednostavan i nije jako naporan, prati se šumski put uz blage uspone. To je ujedno i prvi naš izlet na Dolomitima kojim smo se kretali šumom tako da nam je tim više bio poseban doživljaj. Pravo je čudo koje sve raznolikosti Dolomiti kriju. Tijekom uspona pružaju se brojni zadivljujući pogledi koji oduzimaju dah i koje želite što više upiti i ponijeti sa sobom..

Postepeno put postaje zahtjevniji i strmiji, a na pojedinim dionicama nalaze se ljestve, stepenice i uski prolazi sa sajlama za pridržavanje. Međusobnog pomaganja nije nedostajalo, na nekim dijelovima se i zagužvalo, ali ni ništa ne može narušiti posebnost ovog mjesta i njegov doživljaj… čak i zrak opija…

Impresivni prizori očaravaju od početka do kraja… Uspon traje otprilike 2 i pol sata, čak i duže, ali prije svega zbog prizora kraj kojih ne možete proći, a da ih ne poželite ovjekovječiti…. Sve u svemu već smo pomalo počeli sumnjati je li ovo neka prevara, gunđanja iliti kmečanja po kojem je KPD poznat nije nedostajalo, a onda prizor pred nama i nastade muk…

Pogled koji će zauvijek ostati u pamćenju:  mliječno tirkizno jezero u podnožju moćnih planinskih vrhova… Ovo nije nikakav photoshop ili filter. Moguće je! To zaista tako izgleda! Dapače, i bolje u stvarnosti… Intenzivne boje i dramatičan krajolik, to zaista tako je… još ste sumnjičavi? I mi smo bili dok nismo sami to doživjeli… Stvarno je nestvarno!

Nakon početne nevjerice krajolika pred nama, našli smo foto spot i KPD-ovci su zavladali:

Poseban trenutak omogućila nam je naša Ines: konačno birra Dolomiti o kojoj smo slušali od prvog dana, ali nismo imali sreće. Sve s razlogom! Tu smo ju pronašli u domu koji se nalazi 10-ak minuta prije jezera. Ines je na sve mislila da nam upotpuni već sam po sebi nezaboravan trenutak na jezeru! Triba znat’ guštat’!😊

Pravi zen je gledati u nestvarno tirkizno jezero, kulisu od planinskih vrhova koji ga okružuju, piti birru Dolomiti, grickati kikiriki i smijati se do iznemoglosti… ‘ko to more platit’!

Nažalost, ništa nije vječno, vrijeme brzo prolazi, a trebalo bi i kućama poći! 

Arivedercci, Dolomiti i hvala na nezaboravnim doživljajima koje nosimo sa sobom do sljedećeg susreta! Chin chin!

[KPD 2025] IZLET – DOLOMITI: ZAKLJUČAK

Ono po čemu ćemo pamtiti ovaj izlet:

  • Prije svega kao nezaboravan/ TOP izlet i neopisivu ljepotu prirode, a zatim
  • Prvi izlet KPD-a u Italiji te ujedno najudaljeniji i najduži višednevni izlet – Prvi put smo ispenjali vrh iznad 3.000 mnv [impresivni Piz Boé 3.152 mnv]
  • Dolomiti su zaista jedinstveni po svojim dramatičnim vrhovima, dolinama i prekrasnim jezerima te je njihova istinska ljepota teško uhvatljiva na fotografijama-> ovo je bio izlet s najtežim izborom za izdvojiti top slike, ali za pravi doživljaj Dolomiti se jednostavno moraju posjetiti
  • Svaki izlet je bio jedinstven ljepotom prirode koja ovdje djeluje čak pomalo i nerealno; svaka staza, svaki korak, svaki vrh bila je priča za sebe
  • Imali smo izlete koji su obuhvatili najveću planinsku visoravan u Europi [Alpe di Suisi], najfotografiranije stijene [Tre Cime di Lavaredo], smaragdno jezero u zagrljaju šume [Lago di Braies], planinu iznad 3.000 mnv [Piz Boé], vertikalne litice [Seceda] te tirkizno jezero u [Lago di Sorapis]
  • Tijekom izleta vidjeli smo puno mucca [krava, nema one koja se nije slikala s Ines 😉 čak su se i ograde preskakale 😊], svinja, ovčica, koza, svisca pa čak i ljame
  • Na izletima smo se okušali i u vožnjama žičarama, busevima
  • Susreli smo se sa simptomima visinske bolesti, srećom samo blagim
  • U jednom danu smo iskusili sve vremenske uvjete: od sunca, naoblaka do grmljavine, kiše i vjetra [sutradan je čak i snijeg pao; bravo za vodiče jer inače ne bi vidjeli vrh iznad 3.000 mnv]
  • Osim planinarenja, KPD-ovci su se prvi put okušali i u veslanju jezerom [možda smo se malo i nasukali, ali smo preveslali jezero 😊]
  • Uspjeli smo probati birra Dolomiti i to zadnji dan na jezeru Lago di Sorapis za lijepo zaokružiti cijelu avanturu
  • Vratili smo se poderanih gaća i odlijepljenih gojzi, ali vrijedilo je: Dolomiti su spoj netaknute prirode, planinarske avanture i prizora koji ostavljaju bez daha. Dolomiti su nas podsjetili koliko je priroda moćna, predivna , neponovljiva i ljekovita
  • I za kraj, ali zato ne manje važno, zahvalnosti od srca:
    • Našoj organizatorici Ines koja nam je omogućila ovaj izlet iz snova i ostvarila nam veliku želju. Svjesni smo da je bila izazovna organizacija izleta, ali zato je provedba bila vrhunska od početka do kraja. Na sve si mislila, do najsitnijih detalja koji su nam doživljaj Dolomita učinili nebrojno puta tijekom izleta još nezaboravnijim i jačim užitkom
    • Našem vodiču Goranu i poluvodičici Ines koji su u hodu ovisno o vremenskim uvjetima prilagođavali raspored izleta, uspješno nas vodili po Dolomitima i omogućili nam da zaista i doživimo sve planirane izlete i njihove ljepote…
    • Našoj Luciji koja nam je svaki put nakon izleta osigurala fino mjesto za pojesti, krucijalan detalj nakon planinarenja
    • Našim „kmečavcima“ bez kojih bi bilo dosadno i premirno 😉 i bez kojih bi neki i dalje vrludali autom tko zna gdje da nisu bili upozoreni na ispravno skretanje za kući😊

Do sljedećeg izleta! Vidimo se na planini!

Osvrt by KPD ekipa (Luca, Anica, Goran, Mario, Ana i Ines):

Top izlet, top ekipa, top osvrti bravoooo ekipa 💚!

Više slika možete pronaći na našem Google albumu.

Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.

Tags:
, , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,
2 komentara

Post A Comment