01 lip 11. IZLET 2025 – Biokovo (višednevni)
Kako smo osvojili Biokovo u japankama (30.5.-1.6.)
Na dosad najjužnijem izletu KPD-a bilo nam je TOP – zahtjevna planinarska staza, najljepši pogledi s vrhova, koncert iznenađenja, kupanje u Makarskoj, mini safari u Parku prirode, spektakularni stakleni Skywalk i ručak ispod Svetog Jure.
Organizacija KPD-a je bila za svaku pohvalu – od uredskih priprema koje je odradila Silvija, a koje je na terenu uspješno provela Ana do besprijekorno odrađenog vodičkog posla Filipa, kojem je ovo bio prvi službeni vodički izlet.
Prije nego krenemo s osvrtom, malo da vas zadavimo s nekim osnovnim činjenicama o Biokovu. Park prirode Biokovo planina je u Hrvatskoj smještena pored srednjeg dijela dalmatinske obale. Kod stanovnika u podnožju čuju se i oblici »Biakovo« i »Biakova«. Prema Akademijinu rječniku Biokovo bi bio oblik posvojnog pridjeva od imena Bijelko. Biokovo je dugo 36 km, a najveća mu je širina 9.5 km. Najviši je vrh Sv. Jure (1762 m) u središnjem dijelu, dok se u sjeverozapadnom oštro izdiže teško pristupačni Sv. Ilija (1640 m), a u jugoistočnom Kimet (1563 m) i neposredno iznad Makarske Vošac (1421 m). Bogata je biljnim i životinjskim svijetom, a nesimetrični greben mu je sastavljen uglavnom iz kredinih vapnenaca nejednakih petrografskih osobina. Pored jedrih ima brečijastih i pločastih vapnenaca, a mjestimice i dolomita. (izvor: Hrvatska enciklopedija)
DAN PRVI
Na izlet smo krenuli u petak prijepodne iz Zagreba. Iza sebe smo ostavili oblačan grad i nekoliko kapi kiše. Kako smo se vozili prema jugu, na naše veliko oduševljenje, vrijeme je postajalo sve ljepše. Imali smo male pretumbacije po autima u Karlovcu i na odmorištu Vukova Gorica gdje se popila i prva kava te su neki jeli, a za nekima je bila i potraga. 😛 Kako to često biva u Hrvata, došla je na red i druga kavica na odmorištu Krka. Tamo smo osim odlične kave, imali i kavu s pogledom.
Točno prema planu stigli smo u Kotišinu iznad Makarske u 14h i parkirali kod crkve Svetog Ante u blizini Botaničkog vrta. Tu smo se našli s Ines koja je donijela savršenu okrijepu – domaće jagode i ohlađeni višnjevac.
Kroz vrt prolazi više pješačkih staza, a mi smo zajednički odabrali kružnu koja prolazi pored kaštela, preko drvenog mostića i vidikovca. Mjestimično strma, uska i kamenita staza nam je već dala dobar osjećaj za to kakav će biti sutrašnji uspon na Biokovo. Ubrzo smo se vratili nazad do auta kako se ne bismo potrošili prije sutrašnjeg pravog izazova. Ali naravno nismo propustili okinuti ipak koju fotku.
Vožnja do apartmana u Makarskoj bila je kratka i nakon što smo se uspjeli sporazumjeti s izuzetno susretljivim, ali pomalo zbunjenim domaćinom Mariom, smjestili smo se po sobama. Raspakiravanje je bilo brzinski jer smo se svi veselili sljedećem koraku – odlasku na plažu.
Na plaži je dio ekipe čilao u moru, a dio u beach baru.
Prvi dan izleta je završio prekrasnim zalaskom sunca, večerom u jednom od restorana uz obalu (za koju smo svi dugo i nestrpljivo i gladno čekali), zatim šetnjom do Kačićevog trga, pokojom kuglicom sladoleda usput i koncertom Jasne Zlokić. A neki su bili tužni jer nisu uspjeli naći palačinke 🙁
DAN DRUGI
Ovaj su dan neki započeli burekom iz obližnje pekarnice (kažu da je bio odličan!), a drugi sa zobenim pahuljicama i sendvičima iz ruksaka, a poneki su zaboravili da je u petak bio neradan dan pa su poranili da u 7h budu prvi u redu za dućan. Uglavnom, nakon doručka, svi smo bili spremni za planinarenje. Uputili smo se vozilima do ulaza u Park prirode Biokovo. Planirali smo se dovesti do Doma pod Vošcem i s te lokacije krenuti planinariti do najvišeg vrha Biokova Svetog Jure (1762m), no na ulazu u Park rendžeri su nam pomrsili planove i mi smo morali brzinski promijeniti rutu planinarenja za taj dan.
Na naše veliko oduševljenje, odluka je pala da odradimo puno težu turu od planirane, od sela Makar do vrha Vošac (1422m) , a sutradan posjetimo vrh Sveti Jure nakon Skywalka. Eto, nije nam bila namjera u japankama na Svetog Juru, časna riječ (bez fige u džepu), ali nam je očito tako bilo suđeno.
Planinarenje smo započeli od groblja u selu Makar. Staza se konstanto uspinje u serpentinama do vidikovca ispod vrha Vošac. Ubrzo smo shvatili da će ovo zaista biti izazivan uspon i već nakon nekoliko minuta hodanja ulovili smo jednu od rijetkih hladovina da malo odmorimo.
Ispod nas je Makarska bivala sve manja, a nama su se otvarali pogledi prema otocima i planinama. Prvo smo vidjeli samo Makarsku i dio Brača, Hvara, Korčule i Pelješca, ali kako smo se uspinjali ugledali smo Omišku Dinaru i Mosor s jedne, te Tučepe s druge strane. Pogledima smo se divili cijelim putem, ali pravi očaravajući panoramski doživljaj je uslijedio na samom vrhu gdje se nalazi i planinarski dom Toni Roso (zatvoren). Dakle, s vrha Vošac se pruža jedan od najljepših pogleda prema jadranskim otocima jer smo, uz gore spomenute otoke i planine, u daljini vidjeli Šoltu, Vis, Svetac, Lastovo i Mljet, a u daljini su se nadzirali talijanski Apenini!
S vrha smo se spustili u Dom Vošac.
Iznenadio nas je taj moderno uređen objekt usred borove šume, na čijoj smo se terasi dobro odmorili i pripremili za spust u Makar.
Ova tura zaista je bila zahtjevna, većim dijelom osunčana i dosta nas je prala velika vrućina, ali unatoč svom tom naporu, možemo reći da nam je drago što je tako ispalo 🙂
Po povratku u apartmane neki su planinarenje zaokružili kupanjem na moru, a neki na kavi, ali ono čemu smo se svi veselili bila je zaslužena večera. I to u obližnjem restoranu jer nitko od nas nije bio raspoložen (čitaj: sposoban) za šetnju do centra Makarske.
DAN TREĆI
Sljedeći smo dan imali relativno humano buđenje, spakirali smo svu prtljagu u auta, odjavili se iz apartmana i oprostili od našeg domaćina Maria (kojeg smo od milja prozvali direktor hotela), popili kavu na plaži i uputili se prema ulazu u Park prirode. Jedan smo auto ostavili na parkingu kod ulaza, isprebacivali se po drugim autima i nastavili s tri auta dalje. Vožnja od ulaza u Park do Skywalka je trajala oko pola sata, također u serpentinama i djelomično kroz opustošenu borovu šumu koja je izgorila u požaru prošlo ljeto. Po cesti do Skywalka smo imali prilike doživjeti i mali safari jer smo susreli desetak divljih konja uz cestu i morali se skloniti krdu goveda koje su zaustavilo sav promet. Kravice i telad su prošli cestom tik uz naša i druga auta ne obaziravši se previše ni na aute ni na ljude (super i za nas i za njih).
Prvi koraci po Skywalku su nezaboravni, a osjećaj neopisiv – u istom trenutku te preplavi radost, ushićenje, uzbuđenje, uznemirenost, sumnja, strah, pogotovo kad smo svi stali na isi kvadrat da se fotografiramo. To je pravi izlazak iz zone komfora. Morali smo ovjekovječiti ove trenutke na više slika jer se ovaj doživljaj ne može opisati riječima.
U nekom trenutku smo se uspjeli „odlijepiti“ od Skywalka i nastaviti vožnju do vrha Sveti Jure s najvišom čvrstom točkom Hrvatske (RTV odašiljač). S ovog biokovskog vrha se vidi cijela Imotska krajina, od Buškog jezera do Gruda i planina Čvrsnica i Prenj u daljini. Prošetali smo oko tornja do kapelice Svetog Jure i slikali naše japanke, šlape i bose noge, kako i dolikuje prosječnim turistima na Biokovu. Također nismo propustili okinuti u koji selfie s konjima koji su nas tamo lijepo dočekali.
Na povratku smo stali na ručak Planinarskoj kući Pod Svetim Jurom (1594m) gdje nam se kratko pridružio i predsjednik HPD „Biokovo“ Antiša. Tamo smo imali ugodnu dobrodošlicu i još bolju klopu.
Po povratku na ulaz Parka prirode uslijedilo je konačno premještanje po autima i opraštanje. Svi smo bili odlično raspoloženi zbog prekrasnog izleta i puni dojmova o čudesnoj planini Biokovu koja kao da nas je ispunila posebnom energijom.
Posebne zahvale timu vozača – Mariju, Ines, Dinku i Borisu – koji su maestralno savladali sve strme i uske ceste oko Makarske te nas sretno vratili našim kućama.
Veliko hvala za besprijekorno vođenje našem Fići, koji je ovaj put imao potporu poluvodičica Ines i Dubravke.
Osvrt by Dubravka i Sunčica:
Evo, službeni dio osvrta je gotov, ali jedna od autorica je poželjela u ovaj osvrt dodati i „homage“ velikom hrvatskom pjesniku Petru Gudelju, rođenom i odraslom u selu Podsoje ispod Biokova i preminulom ove godine u Zagrebu. U svojoj poeziji Gudelj je opjevao Biokovo na tisuću načina, a najveću posvetu mu je dao pjesmom „Tebi, Goro moja“
Moje su ruke tanke, smrtničke, Isus ih ne će prikovati munjama za tvoje litice. Isus, čiji te gnjev obasjava, Goro moja, i pogledi oblivaju gromovima. U septembru u tuđoj sjevernoj zemlji, visoko te dižem na dlanovima, i tvoji kapci i poskoci padaju u moje oči.
I krijepe me možđani Sunca, koji se niz tebe u Cetinu slivaju, za duge dane izgnanstva, tame, leda.
Goro od lubanja mojih djedova, s kojih poskoci pjevaju, okomljeni nad Sredozemljem.
Goro u istini.
Goro muke Isusove, gledah te kad su mi bile četiri godine.
I vidjeh križ zabijen u tvoje tjeme, niz koji se slivala krv.
Otac je moj brdo kostura,
majka je moja kuća milosti.
A ti Goro?
U snu si me svjetlošću svojih snjegova obasjavala
i budila krikom djevojaka koje su silovali i klali.
Goro od poskoka koji pije Cetinu do poskoka koji loče Neretvu. Goro kršćanska, isposnička, goro raspeća i raspuća. Goro znoja, octa i žući. Ovo prezreno i nedostojno tijelo, stisnutih usta i ruku zgrčenih na grudima, izbacit će mutne vode sjevera na tvoj skut. Budi mu milostiva, Goro, daj mu opet ranu iz koje je istrgnuto. Pospi ga zemljom ispod kadulje i varnicama nebesa i smirit će se u Isusu, koji potresa tvojim temeljima i opominje na dan gnjeva, koji nam je u čelo upisan.
(Beograd, 28. rujna 1965.)
Odličan osvrt, hvala Dubravka i Sunčica!
Čestitke našem Fići (nadimak vodič 1000) na uspješno položenom ispitu koji sada ima i pečat da nas može gonjati na izletima koji uključuju >1000 mnv :)!
Bravo za cijelu ekipu koja je uživala na predivnom izletu!
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
Dinko Crkvenac
Posted at 14:49h, 06 lipnjaSvaka vam čast na osvrtu!!!
Sad mi je još draže što sam bio, odlično smo se proveli!