26 tra 8. IZLET 2025 – Ćićarija
Što reći? Koju posluku porati? Kome? Pa tebi dragi čitatelju, pogotovo ako na ovome izletu nisi bio jer … pa da znaš, puno je razloga.
Ovo je bio izlet u kojem su neki od nas u jednom danu upoznali dva mjesta zvana Lanišća i provozali se kroz dvije Opatije (jedna je ona bajna, a druga se sakrila u unutrašnjosti Istre). Izlet na kojem su nam se ukusni pupoljci preporodili, a duša nasmijala i odmorila. Ukratko, izlet na NE Velebit, po riječima predsjednice Ines. Stoga, krenimo redom …
Buzin, 7 ujutro, siva subota i nacionalni dan žalosti zbog smrti pape Franje, 12 voljnih mladih snaga KPD-a, uključujući dvoje novih članova (dobrodošli još jednom Anice i Borise!), 3 auta, radio koji pušta glazbu samo nam preminulih glazbenih legendi. Mi bi taj dan bili i Velebit osvojili da se dalo, ali lose je vrijeme bilo jače. Naš je Goran zato, oči u oči s teškom vremenskom prognozom, uspio pronaći kutak lijepe naše koji nas je dočekao bez oborina i na kraju osunčao. (drum roll) Welcome to Lanišće, Istra.
Mujo i Haso idu na planinarenje… svaki u svoje Lanišće
Ne bi vjerovao čitatelju, ali u Istri, 30 kilometara udaljeni jedno od drugog, stoje dva naselja istog imena – Lanišće. Oba imaju bijelu crkvu. Oba imaju groblje. Oba imaju tablu Lanišće. Ali samo iz jednog se planinari i to ne iz onog gdje su zapela 4 člana našeg društva. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama nije slučajna, pisalo bi na kraju da je ovaj osvrt pretvoren u film. Zaslužan li je za ovu avanturu GoogleMaps ili ljudski faktor, zauvijek će ostati misterija, ali jedno je sigurno – ne planinari se iz Lanišća u čijem je centru birc Učka već crkva sv. Kancijana. U “krivom” Lanišću možeš biti samo gost na svadbi, a za to nismo bili prikladno odjeveni.
Kad su se izgubljene KPD ovčice priključile većini, izlet je mogao početi. “Pravo” Lanišće je divna, ali napuštena istarska općina u kojoj smo vidjeli tek pokoji neregistrirani auto, jednog jedinog psa koji nas je otpratio i dočekao te nekoliko lokalnih ljudi.
Od spomenute crkve krenuo je lagani uspon uz obronke Ćićarije. Koliko još? čulo se već nakon 15ak minuta uspona. Ako znaš nešto o našem društvu, znat ćeš tko je postavio to pitanje.
Hrabro smo svoje noge i kondiciju usmjerili prema Koritima, neki pogotovo (Juha je praktički bio treći kvazi vodič), pozicioniranima na nešto više od 1000 metara nadmorske visine. Pred nama je do gore bio put ne prestrmog, ali niti laganog nagiba od 2 sata, kroz predivnu šumu u brojnim tonovima zelene boje.
Nailazili smo na razne proljetnice, tražili smo i šparoge (neuspješno), pokušavali smo dati živom biljnom svijetu imena (i uspješno i neuspješno), a u usponu nas je pratilo sunce smješkajući se kroz krošnje. Prava planinarska idila.
Uz nešto vjetra i cikluse micanja i dodavanja slojeva, stigli smo do Korita. Na drvenim se Koritima nekad napajala stoka. Mi se nismo usudili ni bućnuti nogice, ali smo zato uživali u pogledu na vrh Učke.
Predahnuli smo ispred planinarskog doma Na Koritima i uživali u okrijepi. Posebno vrijedna spomena je zeljanica koju je Boro ponio, djelo ruku njegove vrijedne žene! Dok su neki odmarali, drugi su uhvaćeni u sad već tradicionalnom nestašluku dodavanja kilaže u ruksake.
Od svih silnih opcija za daljnje hodanje, a ne baš dovoljno vremena, odlučili smo preskočiti ovog puta Županj vrh i krenuti silazno. Dijelom su krive misli o Humu i Humskoj konobi koje su mamile osmijeh na lica. Tada to još nismo znali, ali s nekima od nas spustili su se s vrha i krpelji… Juha je opet udario tempo pa smo u sat i 28 minuta već bili u točki polazišta. Ukupno 15 kilometara prijeđenih, pokazivali su naši pametni satovi i mobiteli.
U najmanjem gradu na svijetu, Humu, zaključili smo izlet predivnim pogledima i vrhunskom istarskom kužinom. Šparoge ovako, šparoge onako, San Servolo, istarska maneštra, kroštule … i jedan divan konobar!
Nakon finog jela možeš oprostiti svima, čak i svojim rođacima, piše u kuhinji moje bake. Tako opraštam GoogleMapsu i lutanju, opraštam ružnom vremenu nad Bačić Kukom koje nas je dovelo na ovu istarsku avanturu, opraštam onome tko je odlučio imati dva Lanišća u neposrednoj blizini u području bez signala. Još jedan izlet koji se pamti. Do sljedećeg, provjeri kamenje u ruksaku i čuvaj se krpelja.
Osvrt by Lucija:
Ovaj izlet su vodili jedan vodič, naš Goran, i dva poluvodiča, Dinko i Ines. Poluvodiči su na kraju tek prebrojavali koliko nas je krenulo na izlet 🙂 dobro je ovo sve i prošlo 🙂
Ovaj osvrt ide među najbrže osvrte ikad!
Presladak i odličan osvrt, hvala Luce! 🙂
Što reći za ovo gubljenje po Istri… ipak imamo jednu teoriju, Dinko je hakirao mail ekipi iz jednog auta i poslao krivi link 😁.
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
Dinko Crkvenac
Posted at 09:54h, 29 travnjaBravo za osvrt, meďu najboljim do sada… No da nije previše politički korektan, bio bi možda i najbolji. To što je Ines zeznula s geolociranjem pravog Lanišća ne moramo skrivati makar je Predsjednica. I one griješe….😊
Ines Barbir
Posted at 10:14h, 29 travnja🤣🤣