08 ožu 5. IZLET 2025 – Kamačnik
Dan žena. Šest dama, dva hrabra muškarca. Idealni omjer za misiju nepoznatog ishoda. Plan: lagana šetnja kroz kanjon Kamačnika. Realnost: 8,83 km, 3,5 sata hodanja i 230 m visinske razlike. Kako? Lako. Tražili smo dom koji možda postoji (ili ne postoji)
Kava i pokloni za početak – ruža od predsjednice, protein bar od mene. Uz materijalno, tu je i nematerijalno. O tome kasnije. Našoj Mirni je rođendan – još poklona i čestitki. Start obećava.
Prva zanimljivost – janjac na ražnju. U glavi računam: koliko mu treba do savršenstva i koliko sporo moramo hodati da se vratimo u pravo vrijeme.
Ulaz plaćen, neki su se rješavali kovanica kao da je to ritualno rasterećenje prije uspona. Početni dio staze – par stepenica. Ekipi već teško. Najavljen je lagani izlet, kažu.
Slikanje na svakom koraku – lijevo, desno, na kamen, u cik-cak. Modeli imaju lakši posao. U jednom trenutku razmišljamo prijaviti da smo bili na kanjoningu.
Dolazimo do prve ozbiljne prepreke – sajle. Planinarski rekviziti. Iznenađeni pogledi oko mene.
Zatim znak: Dom na 600 m. Odluka: idemo vidjeti što je. Strmina, šuma, izlazimo na livadu – u daljini selo, ali doma nema. Samo velika stolica na sred livade. Cure trče prema njoj, nas dvojica odmaramo. Pametna raspodjela resursa.
Vraćamo se nazad u kanjon. Pauza za sendviče. Šetači prolaze, gledaju nas kao da smo se izgubili na stazi za umirovljenike. Mi u full opremi, znojni, odmaramo. Lucija komentira da joj je neugodno. Meni nije.
Slijedi još malo slikanja – cvijeće, voda, ribiči. Dan žena je, pa se suzdržavam od komentara. To je moj prvi nematerijalni poklon.
Dolazak do izvora – plavozelena voda, dubina bez dna. Slike ne mogu prenijeti ono što oči vide. Da ekipa ima najbolje fotke, odlazim preko puta da ih poslikam. Inače ne slikam. Nematerijalni poklon broj dva.
Povratak – tempo se naglo ubrzao. Glad ili žeđ, nisam siguran. Neki jure, drugi lagano uživaju.
Jedna istina je postala očita – janjac je bio gotov. Nismo ga probali, bio je naručen, ali zato smo malo mirisali. I ponekad, to je sasvim dovoljno. I ostala klopa je bila odlična.
A dom? Nije imaginaran. Na zidu restorana – njegova slika. Pansion dom u onom selu do kojeg nismo otišli. Eto, mogli smo, ali nismo. Možda baš zato što je na kraju putovanja ljepše otkriti da legenda ima zrno istine.
Zaključak: Živa glava, dobre slike, puno smijeha. Misija uspješno završena. Neki su i zaspali u autu na povratku. Toliko o laganom izletu.
I eto, nematerijalni poklon broj tri – ovaj osvrt. Našim dragim članicama još jednom Sretan Dan žena.
Osvrt by Slaven:
Dodatak osvrtu by uredništvo.
Odličan osvrt, hvala Slaven!
Po planu smo trebali ići na oči Vinodola, pa u dogovoru detalja na stazu Degenije, a završili smo na Kamačniku… kako i zašto je nebitno, bitno da smo proslavili dan žena i jedan rođendan i putem se odlično proveli na laganijem izletu. Top izlet, bravo ekipa! ❤️
Kao bili smo bez vodiča, ali smo kao imali vodiče, pa smo putem sreli Gandalfa koji nas je odveo negdje u sunčane visine i vratio nas nazad u nizine… bilo je i dosta mudrih putem (srećom pa se ne sjećamo), nekima je čak tri puta bilo neugodno, ali eto nepoznanica je kako je KPD u jednom smjeru koji je dug cca 3 km uspio skupiti skoro 6 km…
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
Mirna Sofie Jazbec
Posted at 18:20h, 10 ožujkaHvala ekipi na poklonićima i kaj su mi omogućili puhanje svjećice na tronu 😁♥️🥳