
22 velj 4. IZLET 2025 – FRATAR
Nema onoga tko nije bacio pogled visoko iznad Grobničkog polja, na putu prema Rijeci ili Istri, na Hahlić s nizom prekrasnih vrhova koje planinari često nazivaju “Grobničke Alpe”. Prozvali su ih tako jer njihovi bijeli kameni vrhovi zaista podsjećaju na prave alpske vrhunce. Ti se vrhovi nalaze na mjestu gdje se isprepliću mediteranska i kontinentalna klima i svaki je drugačijeg izgleda, što im daje poseban šarm i ljepotu. Ukupno ih ima 16, najviši od njih je Obruč 1377 m, a najniži Hahlić 1097 m. Između vrhova bijelog kamena nalazi se mnoštvo livada, šuma, teško dostupnih stijena, kanjona, a središte ovog mira je planinarski dom Hahlić prema kojem smo se i mi uputili ovog ne baš vremenski obećavajućeg dana.
Priča se da se sa vrhova pružaju prekrasni pogledi na travnate uzvisine, kvarnerske otoke, Velebit, unutrašnjost Gorskog kotara, a za dobrog vremena čak i do onih pravih Alpa, no mi ovoga puta nismo bili u prilici provjeriti je li ta priča istinita jer smo već iz daljine, prilazeći Grobničkom polju, gledali u guste i teške oblake koji su se nadvili nad cijelo hahličko područje. No vrijeme nas nikada nije spriječilo da uživamo u ljepotama prirode, pa nije ni ovoga puta.
U svladavanje prilično velike visinske razlike, što sve uspone na Hahlić čine pravim planinarskim izazovom, započeli smo iz najpopularnijeg i najpoznatijega malog sela na rubu Grobničkog polja, imena Podkilavac. Put je počeo gotovo idiličnim pejzažima, koračali smo kroz šumu, gazili po travnatim stazama, šumskim puteljcima, sretali prve vjesnike proljeća i veselo čavrljali između sebe. Na mjestima smo nailazili na ostatke snijega, a neki su to odmah iskoristili kako bi što preciznije zavitlali grudu snijega po mogućnosti nekome za vrat. Grude su uvijek letjele brzinom projektila tako da nažalost foto dokaza nema😊.




A onda je toj „idili” od puta došao kraj. Slijedio je dio uspona gdje se je većina od nas borila za dah, izgubila nekoliko litara znoja i gdje su otkucaji srca nadglasali buku vjetra koji je na mahove puhao. Čavrljanje je naglo utihnulo, mada su još uvijek neki nastojali voditi neke važne razgovore, dok su se pak neki drugi pitali: što mi je ovo trebalo!?




Ali u toj stalnoj borbi za dah nisu ostali neprimijećeni oni mali komadići prirode koji su se navirivali kroz tmurne oblake: travnate visoravni i drveće čije krošnje oblikuje stalna borba s vjetrom.


I tako korak po korak, stigli smo i do planinarskog doma Hahlić gdje smo se kratko odmorili, pa put nastavili u smjeru drugog po visini vrha, Fratar 1353 m. Padine su mu strme i šumovite, a tjeme kameno, pa nalikuje na glavu s fratarskom kapom i to je razlog zašto su ga ljudi nazvali tim imenom. I kako naš vodič Filip zna često odabrati „lake” puteve do vrha, takav nam je bio i put prema Fratru: kamen, snijeg, prepreke od srušenog drveća i konstantno kapanje s neba kiše, magle, rosulje, nitko nije mogao dokučit čega😊.


I nakon borbe, najčešće s kamenjem, evo nas na vrhu Fratra. Pogled nažalost nikakav, hladno i vjetrovito. Jedino je bilo volje za stavit još koji žig u svoj planinarski dnevnik, okinut zajedničku fotku, malo dubit na glavi i krenut natrag prema domu.



A staza na silasku…voljela bih da sam zapamtila sve komentare koji su u pola glasa bili izrečeni nakon što su neki od nas vidjeli što je ispred njih i da je to put kojim se treba spustiti do doma 😊. Shvatili smo da je staza kojom smo od doma išli do Fratra stvarno bila laka za razliku od ove s kojom smo se spuštali do doma 😊.


Nakon nove borbe s kamenjem i malo snijega, sretno smo se spustili s kamene glave Fratra, preko livada do doma. Opet je slijedila kratka okrijepa nakon koje smo započeli silazak prema Podkilavcu. Spuštali smo se livadama, koje nažalost zbog vremena nismo mogli vidjeti u njihovoj punoj ljepoti, livade je kasnije zamijenila kamena staza kojoj nije bilo kraja i koja nam je malo pomalo oduzimala zadnje atome snage. Nakon bezbroj minuta hodanja, konačno smo došli na ravni dio gdje smo kroz šumu bora, makadamskom cestom stigli i do kraja našeg puta.





Dodatak osvrtu by uredništvo:
Brutalan izlet i brutalan osvrt, bravo ekipa ❤️
Hvala Fićo na još jednoj avanturi u koju si nas poveo i sigurno vratio! ❤️
Jasminka, ne znamo što je bolje osvrt ili fotke, svaka čast i hvala! ❤️
Ovo je osvrt koji je najbrže napisan, ali je uredništvo zakazalo pa kasnimo sa objavom, isprike zbog toga, nadamo se da više neće biti ovakvog kašnjenja.
Naš Fićo koji nas je vodio i naša Jasminka koja je napisala osvrt, inače najbolji fotograf u KPD-u:

Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram i TikTok kanal.
Ovaj izlet je posvećen našem Donatu koji će zauvijek biti dio naših planinarskih uspomena. Falit ćeš nam, hvala ti na svemu!🖤

No Comments