09 lip KPD & HIGHLANDER na Medvednici – lipanj 2024
Highlander 2024 Pegasus Medvednica
Lipanjski vikend od 7. do 9. nas četvero [Ema, Ana, Furda i Štef] odvažilo se na avanturu Highlander Medvednica koju ćemo pamtiti zauvijek. Iako nam je Medvednica na dohvat ruke nitko od nas nije prošao sve dijelove glavne i najduže njezine planinarske staze, a kamoli u komadu niti smo spavali u šatoru pod zvjezdanim nebom na Medvednici što je jedan od glavnih elemenata koje ovom događaju daju epitet „nezaboravnog“.
Dakle, ruta je planirana tako da se prođe preko najzanimljivijih i najljepših dijelova Medvednice, a može se ukratko opisati:
- Duljina staze: 59 km [1. i 2. dan po 22 km i 3. dan 15 km]
- Uspon/spust: ~2.700 m
- Ruta: stari grad Susedgrad-Kameni svati- PD Glavica-Slap Sopot- Falat [1.noć spavanje]- Kraljičin Zdenac- Sljeme- Patuljkova spilja- Lipa Rog [2.noć spavanje]- Sesvete
Vrijeme je sva tri dana bilo suho, malo kišice po noći, ali tek toliko i ništa zabrinjavajuće, međutim tijekom dana sparina je na dijelovima bila nesnosna što je hodanje pretvorilo u pravi izazov.
Sve u svemu, neprocjenjivo iskustvo koje nam je pružilo sve: od otkrivanja ljepota prirode, jačanja fizičkog i mentalnog zdravlja, punjenja baterija do sklapanja posebnih prijateljstva, ali i spoznavanja sebe kroz izazovne situacije koje planina nudi. Pa ajmo redom…
PRVI DAN
Mjesto susreta Susedgradu, a gdje nego u kafiću preko puta Konzuma 😊 U miru smo popili kavicu, pojeli kroasane za doručak [hvala dečki 😉] jer tko zna što nas sve čeka na našoj avanturi života 😊
Krenuli smo oko 9 laganim korakom i puni elana uživajući putem po šumi i planinarskim stazama.
Prvu kontrolnu točku [KT] Kameni svati smo i svečano obilježili [jer prvi se pamte 😊], a čime drugim nego teraninom 😊 naravno da smo tu malo i prigrizli jer treba olakšati ruksak 😊
Kako se može već naslutiti, naš primaran cilj je bio uživancija tako da smo imali laganiji tempo, upijali smo prirodne ljepote, priuštili smo si odmore [koliko su nam dečki dozvolili ;p ] i pokušali doživjeti maksimum svakog trenutka. To su prepoznali i neki drugi sudionici 😊 pa smo tako već u prvom dijelu dana na nekoj od uzbrdica upoznali prvo Anju, a zatim i Anu koje su nam se spontano pridružile i postale dio našeg malog čopora.
Korak po korak kroz zezanciju i smijeh, razmjenu iskustava, uspješno smo savladavali planirano i došli i do KT2 PD Glavica. Tu smo pošteno odmorili, pojeli ručak i popili pivu i gemišt jer guštati se mora 😊
Dobre atmosfere nije nedostajalo ni u nastavku… zapravo sve dok nismo došli do slapa Sopot. Naime, kraj prvog dana obilježio je izazovan uspon od slapa Sopot prema livadi Falat.
Ovo je bio trenutak kad smo se pitali što nam je ovo trebalo, što tu volimo, hoćemo li uspjeti i gdje je više kraj. Sva sreća na najdragocjenijem dijelu Highlandera, a to su upravo ljudi s kojima dijeliš avanturu života i ta međusobna podrška i bodrenje, dijeljenje gotovo svega te međusobna briga i pomaganje. Na ovoj uzbrdici imali smo sreće upoznati i gospona Velimira, na kraju se ispostavilo našeg osobnog HGSS-ovca koji nam je pokušao maksimalno olakšati i koji nam je bio dodatna mentalna podrška. Pratio nas je sve do svojih kolega blizu PD Risnjak. Tu smo imali čak i pratnju HGSS vozila dok smo s noge na nogu koračali prema zadnjoj KT za danas odnosno livadu Falat.
I tako teških nogu, završili smo prvi dan još prije sumraka taman da u miru postavimo šatore, pojedemo topli gulaš i sretni se pridružimo zabavi u kampu.
DRUGI DAN
Drugi dan buđenje u šatoru [nekima i po prvi put 😉], ranoranioci već kuhaju kavu… Za doručak se čak jaja pripremaju, hit!
Idealan početak dana, sve muke od jučer već su zaboravljene. Danas za prvi dio dana spuštanje do Kraljičinog zdenca i penjanje do Sljemena zastrašujućom stazom imena Mrcina. Spremni smo!
Čak nas ni mala nezgoda nije obeshrabrila. Naime, Ema nam je pala tik pred Kraljičin zdenac i iskrenula zglob. Srećom kao prava sportašica zna kako pasti i zanemariti bol. Nastavljamo bez imalo dvojbe.
Mrcina nije za podcijeniti pogotovo s dodatnim teretom od 15+ kg, ali uz pravu ekipu sve se može.
Sreća koja se osjeti kada se popne i ugleda toranj Sljemena je neprocjenjiva, dokazano možeš. Glavni uspon je uspješno savladan! Jeeeeej! Sljedeća kontrolna točka je bila na vrhu TV tornja, prilika za uživati u nestvarnom pogledu: prava nagrada za savladan izazov.
Nakon upijanja svega što trenutak na vrhu vrhova Medvednice pruža, slijedi dulja pauza, valja prezalogajiti špeka i luka dok se priprema topli obrok. To su gušti koji čine ovakve trenutke posebnima i daju snagu za dalje.
Našli smo i medicinsko osoblje da pogleda Emin zglob kako bi bezbrižno nastavili dalje.
Teško se bilo pokrenuti, ali znali smo da nas nastavak avanture čeka. Preostali dio puta nas je vodio preko Horvatovih stuba do Hunjke i Gorščice te krajnje odredište: livadu ispod doma Lipa.
Na Hunjki je nažalost Anja odustala i put smo nastavili nas petero. Slikica za uspomenu i nastavljamo…
Ubrzo nam se put isprepleo s najmlađim sudionikom Highlandera, Fran [6.5 godina]. Uveseljavao nas je svojim pričama cijelim putem i vrijeme nam je brzo prolazilo. Kratku pauzu smo napravili na Gorščici gdje nas je čekao naš već dobro znani Velimir [HGSS], jako smo se obradovali vidjeti ga 😉. Slikica i s njim za uspomenu 😊….
…i nastavljamo put livade pod domom Lipa na kojoj je bio predviđen kamp za drugu večer.
Grah s kobasicama savršeno je legao, laganini druškanje i proživljavanje dogodovština od protekla dva dana s pogledom s klupica na domu, nema boljeg za kraj dana.
TREĆI DAN
Zadnji dan je uglavnom spuštanje i najkraća kilometraža, tako da je dogovor prije spavanja bio kad se probudimo, probudimo se; laganini kavica, doručak; spremanje i bez stresa krećemo u osvajanje zadnje etape. Do 8 navečer sve stignemo 😊
Međutim, iznenađenje: ujutro se budimo svi kao ptičice malo prije 7, a vrhunac svega dok smo sjedili pred šatorima i taman prve gutljaje kavice ispijali, dolazi nam u susret poznato lice: Ivica s prijateljem Robijem i pesekom.
Ivica nas je osim svojim prisustvom razveselio i domaćim burekom 😊 a nama je još ostalo štrudli tako da nam je doručak bio tip top!
Nažalost svemu treba doći kraj, pomalo spremanje šatora i stvari, punimo si vode, ruksake stavljamo na leđa i krećemo laganini.
Sad samo spust u Sesvete ili ne? 😊 Najčešće ljudi taj kraj samo odvale, ali ne i mi. 😉 Mi odlučujemo ipak još malo produljiti našu avanturu i pronalazimo mjesto za zadnji odmor. Reže se špeka i luka što nam je još ostalo i pripremamo si tjesteninu za ručak, jer treba iskoristiti svaki trenutak prije skorašnjeg povratka kući i završetka još jedne pustolovine u planini.
Poseban je doživljaj doći do cilja, a još ljepše je bilo zadnjih par sati gledati cijelu Medvednicu, svom svojom dužinom i vizualizirati što smo prošli u protekla 3 dana.
Najvažniji je osobni osjećaj postignuća i ponos kojeg osjećaš jer si izašao iz svoje zone komfora, ali ono najljepše u cijeloj priči su sami ljudi koji te prate u ovoj avanturi. Taj osjećaj zajedništva pretvara Highlander u nezaboravno iskustvo koje prije svega spaja ljude.
Vaši Ema, Ana, Furda i Štef 😊 i nova članica KPD-a Ana 😊
Odličan osvrt, bravo KPD-ovci!! 🔝💪
No Comments