13 tra 7 IZLET 2024 – Klek – HPS pohod
Dan je krenuo rano, ustali smo oko pola 6, smo kupili vodičku Ivanu, a nakon toga Krešu, jer smo u 7 najkasnije morali biti na prvoj bengi nakon ulaska na autoput. Bili smo naravno tamo već malo iza pola 7 da stignemo popiti prvu jutarnju kavu u miru. 😊
Tamo smo ne našli s ekipom iz HPD Gorščice. Plan je bio sljedeći, dođemo, odmah krenemo prema domu, napravimo pauzu (i predati kablove organizaciji) i prije pola 11 krećemo prema vrhu, tj. Heliodromu ispod vrha gdje ćemo se stacionirati i gledati pokaznu vježbu HGSS-a.
Pokret, dođemo do Bjelskog, uhvatimo dobra mjesta za parking koja nisu uz samu cestu i svi se potrpamo da se ne razdvojimo. Prije polaska, smo se naravno pričestili, if you know what I mean. 😉
Dođemo do početka staze, kad tamo dernek, stoji ogromna metla za slikanje (vidi sliku ispod), sve prepuno kiflica, štrudli, kolačića, čaja, ma nema čega nije bilo. Svi smo se složili da je najbolja bila štrudla od jabuke, za koju smo ujedno čuli da ove godine brani prvo mjesto u natjecanju štrudli (odmah je mala ideja za izlet 😉).
Dosta hrane i pića, vrijeme je da startamo, međutim, naš drugi službeni vodič, uz Ivanu, Tomo, je zaboravio kablove u autu, bez kojih ako se pojavimo na domu, će nas katapultirati natrag. Sreća, pa se na samom početku sjetio i stigao vratiti do auta. 😀
Krenusmo, neki malo brže, neki malo sporije, ima hrpa ljudi, jako je vruće, ali mic po mic, stigli smo na tom, s tim da smo Ivanu nažalost ostavili malo iza nas, ali imali smo voki toki, pa samo ipak bili u stalnom kontaktu.
Pored doma smo samo prošli (i ostavili kablove, to je ipak bilo najbitnije 😛) , jer smo malo kasnili u polasku, a oni koju su se penjali na Klek, znaju kakav je dio staze od doma do vrha, usko, pa stepenice na koje se penje uz pomoć užeta sa strane, pa onda jedan kratki dio četveronoške. Uglavnom, dokopali se mi heliodroma, prvo smo odahnuli, jer smo bez obzira na gužvu i puno ljudi uspjeli stići bez problema, nakon toga red slikanja, divljenja i zauzimanja mjesta.
Ifka koju smo ostavili malo iza sebe, jer zbog ozljede koju je imala, mora ići polakše nego prije, je imala najbitniji dio opreme, misno vino! Tako da smo jedva dočekali da se pojavi, kraljica! 😀 Bodrili smo je s heliodroma i evo je KONAČNO! Uspješno se i ona popela i naravno Ifka ko Ifka je putem uvodila red među rulju koja se silno žurila na vrh koji je bio krcat i mislim da ni igla više nije stala, a kamoli čovjek.
Kad smo se svi skupili, onda smo se mogli opustiti ko ljudi, izvadili smo naravno, misno vino, i bratski podijelili, ali i hranu, jer ko je vidio bit gladan u planini. Bilo je tu delikatesa, špek od crne svinje, kobasica mješavina svinje i divljači, sit trapist, a našao se i pokoji list salate. 😉
Dok smo čekali da krene pokazna vježba, Ifka je spomenula da se u 12 snima ekipa u znak podrške bejbi lazanji i jednoglasno je odlučeno da ćemo kad prođe pokazna vježba i mi snimiti video, jer zašto bi drugi, pa mi ne. 😀 za rezultat kliknite na link.
Anyways, pokazna vježba HGSS-a je baš bila doživljaj, s obzirom da je bio uključen ni više ni manje nego helikopter. Kad je krenula vježba, stotine ljudi koji su prije toga pričali, smijali se, zafrkavali, su utihnuli i s oduševljenjem gledali vježbu.
Na nekoj tamo hridi, je bilo 1 HGSS-ovac i jedna “ozlijeđena” osoba. Prvo su signalizirali dimom helikopteru gdje su, te ih je nakon toga helić preletio, okrenuo se i vratio. Nakon toga su se iz helića spustile još dvije osobe i nosila, kad su se otkačili, helić je odletio. Dok su osiguravali unesrećenu osobu, helikopter se vratio, oni su se prikačili na uže koje je visilo i helić ih je tako otpeljao. Jako je teško to riječima sada prenijeti, ali baš je bilo vrhunski i stvarno kapa do poda HGSS-u. 😀
Eh sad, spuštanje dolje nakon toga svega je bio tricky dio, jer su naravno svi htjeli dolje do doma ili čak do starta, jer je bio organiziran besplatni ručak i muzika. Na spuštanje, na onaj prvi dio gdje se po stijeni treba otpenjavati, smo čekali skoro sat vremena, ali smo nekako uspjeli, nažalost Ifku smo ponovno ostavili iza nas.
Na domu smo napravili pauzu, popili sok/pivu, malo predahnuli dok smo čekali Ifku, međutim u nekom trenutku nam je javila da krenemo mi dolje i da se nađemo dolje, pa smo tako i postupili. Usput smo podnijeli dio opreme od organizacije, da pripomognemo, jer se do doma nikako ne može pristupiti niti jednim vozilom.
Spuštanje je bilo čisto okej, samo je sunce i dalje pičilo ko ludo, majke mi, ko da je 7. mjesec, a ne sredina travnja, no dobro.
Presvukli smo se, i konačno je bilo vrijeme za gulaš hehe 😀 stanemo u red, sve super, kad šok i vjeverica, nemaju više ambalaže za posluživanje gulaša, i mi snalažljivi planinari, smo reciklirali tanjure i žlice od jednog djela ekipe iz Gorščice koja je na vrijeme dobila gulaš. 😀
Iskreno, mi Ifku nismo dočekali da se spusti, jer smo morali za ZG, tako da što se dogodilo kasnije, preporučam da pitate Ifku da popuni rupu. 😉
Tolko od mene, do slušanja! 😀
Osvrt by Mirna:
No Comments