03 velj 3 IZLET 2024 – Ivanščica
Ivanščica je sa svojih 1060 m najviša i najveća planina u Hrvatskom zagorju. Dok su druge ostale gore u Zagorju uglavnom gore, za Ivanščicu se zbog njene veličine i visine može reći da je zapravo u tom području jedina velika planina. Većim dijelom je pokrivena prekrasnom šumom što joj daje pitomi izlet, no u planini ima velikih strmina pa i golih stijena. Postoje razne legende o nastanku imena ove lijepe planine, no nekakav službeni zapis kaže da je ime dobila po katoličkom redu ivanovcima, koji su pod planinom imali svoje posjede i utvrde. O toj bogatoj i zanimljivoj prošlosti svjedoči čak šest starih utvrda koje su danas, za nas planinare, popularne planinarske točke: Loborgrad, Belagrad, Belecgrad, Milengrad, Oštrcgrad i Grebengrad.
No, dosta podataka o Ivanščici, jer bi se o njoj moglo pisat satima. Planinarenje su ipak emocije koje se stvaraju na svakom metru osvojene visine, u što se je uvjerila i naša vesela skupina planinara koja je na ovom izletu prolila dosta znoja ali i skupila puno lijepih uspomena o ovoj čarobnoj planini.
Kažu da je put koji vodi do cilja na planini bitniji od samog cilja, a naš put je započeo u Juranščini, selu u podnožju velebne Ivanščice koja nas je to jutro dočekala okupana nježnim zrakama tek probuđenog sunca, s mirisom zime koja zove proljeće. I tako su naše gojzerice krenule u osvajanje Ivanščice, korak po korak.
Prvo mjesto za odmor i divljenje vidiku koji se pruža s ove lijepe planine bio je Belecgrad (539 m) do kojeg smo svi dopješačili s užitkom i veseljem. Malo se je popilo i pojelo, uživalo u pogledu na sela u podnožju i skupljalo snage za dalje. Iskoristi smo priliku u svoj Planinarski dnevnik staviti i prvi otisak žiga kao dokaz da smo bili u ovom komadiću raja.
Put nas je dalje vodio do Babinog zuba (638 m) stjenovitog vidikovca do kojeg smo došli strmom stazom kroz crnogoričnu šumu. Pogled nije bio baš neki, zbog silnih grana i raslinja, ali je zato mjesto iskorišteno za stavljane novog svjedoka našeg boravka na vidikovcu.
Nakon Babinog zuba eto nas koračamo dalje u smjeru vrha Belige. Planinarenje po Ivanščici nije baš svima lako, pa su neki već do Babinog zuba spoznali što je to strmi uspon, što je to ostati bez daha, što je to kad sa sebe više nemaš što skinuti, a i dalje ti je neopisivo vruće, što je to kad se vodiča svakih pet minuta pita, e, a koliko još imamo za hodat.
No, uz puno znoja ali s voljom stigli smo i do vrha Belige (974 m). Kameni vrh, usred šume iskoristili smo za odmor jer su mnogi primijetili da imaju želudac koji im je počeo slati određene signale. Nakon kratkog odmora i stavljana novog žiga krenuli smo dalje do našeg krajnjeg cilja Planinarskog doma Pasarićeva kuća
Koračali smo dalje kroz prekrasne šume. Bili smo okruženi vitkim drvećem za koje se činilo da zbog svoje visine dodiruje plavo nebo. U šumi još uvijek ima ostataka zadnje napadanog snijega, ali i prvih vjesnika proljeća. Bili smo okruženi slikama koje stvaraju one emocije zbog kojih se, kad stignemo doma, osjećamo puni sreće.
Slijedeći dalje markacije, stigli smo do cilja, planinarskog doma, ogledne piramide i onog trenutka kad se u svakom rađa onaj osjećaj sreće biti na takvom mjestu. Oko nas su bili beskrajni pogledi, maglica koja je pokrivala poznate i nepoznate zagorske vrhove malih i velikih gora, tamo negdje na horizontu otkrivali su se snježni vrhovi dalekih Alpa. U takvim trenucima ne postoji prošlost, ne postoji budućnost, postoji samo sada.
Nakon odmora, hrane koja obično na takvim mjestima ima okus hrane iz najboljih restorana i dobre hidratacije krenuli smo dalje, ali ovoga puta prema mjestu od kuda smo započeli ovu avanturu jer se naš izlet bližio kraju.
I evo nas, na kraju dana, na kraju puta, umorni ali sretni, puni sreće i zadovoljstva u sebi. Veliki respekt našem dragom vodiču Filipu koji je skuliran bezbrojno puta davao odgovore na pitanja “koliko još ima”, dijelio svoje slasne sendviče, posudio svoje štapove za hodanje da olakša nekima da se manje znoje, brinuo se o svemu i o svima kako bi se svi sretno spustili s planine. Hvala Bobiju što nas je čuvao. Super je bila i spoznaja da smo samo na ovom izletu u svoj Planinarski dnevnik uspjeli ostaviti čak četiri puta dokaz da smo bili u ovom komadiću raja koji se zove Ivanščica. Bilo nam je lijepo, zato nas je na kraju izleta i dan nagradio prekrasnim zalaskom sunca.
Osvrt by Jasminka:
Par slova uredništva (metle sa Ivanščice :))
Jasminka, ekspresno napisan osvrt i odličan osvrt, bravo!
Uredništvo je kasnilo samo 5 dana s objavom tako da evo posipamo se pepelom zbog kašnjenja, loše smo organizirani ovaj tjedan 🙂
Hvala našem Fići na prekrasnom izletu i na strpljenju!
Bravo za sve nove članove koji su ovaj “lagani” izlet proveli s nama i pokazali nam da su u dobroj formi i instant se uklopili u ekipu! Nadamo se da nije bilo pretjeranog muskulfibera i da su se brzo rekuperali.
Bravo i za sve stare članove!Za neke smo mislili da imaju posljedenje udisaje, ali ipak nisu izdahuli do kraja. Onima koji su poslije završili “zamotanih” ruku jer su “malo” pali želimo brz oporavak i manje padova ubuduće 🙂
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram, Facebook i TikTok kanal.
No Comments