18 stu 22 – IZLET 2023 BOHOR STAZA ČETIRI SLAPA I DVA VRHA
Prohladno jutro, prvi puta smo strugali mraz na auta. Kao i obično u KPD-u uvijek nešto po prvi puta. Prvi puta je poslano nekoliko mailova za organizaciju; na zahtjev nekih članova. Podsjetnik ponesi osobu, idemo preko granice…Pa parking je velik… daj točnu lokaciju…Pa je negdje putem ispao link za album…Pa kad krenemo gdje točno idemo? Prema samome početku se moglo zaključiti da će ovo biti zanimljiv dan.
Vodič Goran je srećom jako coool pa mu nije ništa problem. Naša draga Ana je dobila novu funkciju; šefice izleta i organizacije mjesta za ručak. Na tečnom Slovenskom je nekoliko dana ranije dogovorila meni u planinarskom domu. Nema izazova.
Nagurali smo se u tri auta i krenuli preko graničnog prijelaza Harmica….lagana vožnja prekrasan dan…malo čakule u autu i poziva iz automobila iza nas, da se družimo u vožnji…sve je idealno.
Stižemo na odredište, planinarska kuća na Bohorju. Što ćemo prvo; Kava. Gdje nam se žuri dan je pred nama. Lagano ispijamo kavu, sunce se probija kroz oblake. Šefica od kuhinje provjerava svoj dogovor. Nismo sigurni što smo naručili i za kada, nešto se pogubilo u prijevodu, ali smo kasnije naučili što je Jota.
Na vanjskom dijelu terase smo svjedočili borbi David protiv Golijata….maca je otjerala velikog psa.
Ipak je vrijeme da se krene. Planinari obično krenu uzbrdo ali mi smo prvo smo krenuli nizbrdo. Imamo sada dosta iskustva i nakon jako velikog nizbrdo, sigurno slijedi još veće uzbrdo ali što možemo, idemo kako vodič kaže. Onaj veliki i hrabri Golijat je odlučio da je sigurniji sa nama ali nas je putem zamalo koštao ozljeda, toliko se pleo između nogu da smo skoro nestajali sa staze. Da li ga je Ana naručila kao dodatnog vodiča sa ručom, pitamo se?
Goran je na stazi našao drveni most, nedostajalo je nekoliko dasaka pa nismo sigurni da li je Slaven za iste uzeo mjeru, jer je u autu spominjao kako mu još sam fali drveni most….nemam pojma zašto. Tu smo naišli na nekoliko kombinacija potok/slap, pazili smo da osim gojza ostalo ne operemo. Cijelim putem se iz pozadinskog dijela grupe orilo pitanje „ima li još puno?“…a nismo ni krenuli kako treba.
Obišli smo partizansku bolnicu (Travni laz) koja je otvorena i služi kao prenoćište. I krenuli malo više uzbrdo…ipak planinarimo. Vodič kaže da je ovo kružna staza i da treba malo produžiti hodanje, poveo nas je u krug stazom kojom nitko dugo nije kročio. Pokupili smo sve čičke na stazi. I naravno vratili se kružno na stazu gdje smo bili. Logično.
Stigli smo do vidikovca Veliki Javornik i odradili „photo session“ Dinko je ustupio sjedalicu, a ja svoje fotografsko umijeće…možda se isto može unovčiti jer se članovi baš vole naslikavati. Nakon odrađenog slikanja na vidikovcu idemo do vrha Veliki Javornik 1023m/nm. Tamo nema pogleda ali ima žig. Sunce nas grije i odlučili smo ovdje malo odmoriti. Vadimo sendviče i piće. Neki su odležali pauzu, neki odradili zen trenutke, neki su mačirali sok sa majicom, a neke je zanimalo tko se bavi hortikulturom i održava travnjak na vrhu….svakome po volji.
Pred nam je još jedan strmi uspon, neki su brži, neki sporiji ali svi dolazimo do cilja Veliki Koprivnik 984m/nm. Nema žiga u metalnoj kutijici pa smo ovaj osvojeni vrh ovjekovječili „samo“ fotografijom. Klizanja je naravno bilo, ipak je jučer padala kiša, ali ovaj puta nitko nije stražnjim dijelom poljubio zemlju. Imamo čiste hlače, berem odozada. Naš suvodič Fićo strpljivo na začelju prati one „najbrže“.
Sretni i veseli dolazimo da Planinarske kuće na Bohorju sa početka staze, Goran službeno odjavljuje izlet, nismo nikoga izgubili, i krećemo u sasvim novu avanturu.
Ana provjerava svoju organizaciju oko ručka, vrlo je staložena i sve ide prema planu i programu…klopamo jotu, neki se časte hladnom pivom, a neki neumorno lupaju žigove u planinarski dnevnik. Nakon današnjeg dana imamo nova četiri žiga, nije loše. Vrijeme je za povratak.
U našoj svatovskoj koloni, vozimo se prema polaznoj točki onako kako kaže navigacija. Dan je, sunce je još tu, idemo nekim novim putem ali nema problema…prvi auto navigira, ostali idu bez puno pitanja. Vozimo se seoskim cestama, kružimo po nekim kružnim tokovima, novom graničnom prijelazu ali sve je ok…ipak je ovo kružna staza, kružnog izleta. Stiže prvi zabrinuti poziv iz nekog od auta iza; sunce se spaja sa horizontom, a mi po nepoznatim cestama…da li znamo kud idemo? Naravno da znamo😉
Kružeći Slovenijom i Hrvatskom smo okružili i parking u West Gate-u i stigli na odredište.
Hvala našem vodiču Goranu, suvodiču Fići koji uvijek smireno prati kraj kolone, Ani koja je na sebe preuzela organizaciju klope i ostaloj ekipi na dobrom društvu i još boljoj zabavi sa kružnog izleta, kružnih staza i kružni cesta.
Osvrt napisala Silvija pod budnim okom Miroslava Krleže i lektora Pranjića 😊
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram, Facebook i TikTok kanal.
Dinko Crkvenac
Posted at 11:28h, 27 studenogaSjajan osvrt, bravo Silvija!