18 lip 12. IZLET 2023 – Klek & Klečice
Jednom davno (čitaj prije 3 godine) skupini entuzijasta je palo na pamet da bi bilo dobro osnovati planinarsko društvo. Da li je to bilo radi onih svih teglica sa sirom i vrhnjem ili je kriva daska i kobasica, ili je to zbog višnjevca…..teško je sada utvrditi istinu😉 Uglavnom kada smo prije tri godine doteglili sve to na dom podno Kleka (jer vidi se po „opremi“ koju smo tada nosili da smo bili izuzetno iskusni😊) započela je avantura koja se zove KPD. Neke stvari su od tada nepovratno pale u zaborav, a neke nove su se po putu razvile u nadamo se solidno organizirano planinarsko društvo koje okuplja ljude otvorenog srca, dobre duše, zaljubljenike u prirodu, avanturu i dobru zabavu. Naši članovi su naši najbolji kritičari.
Kako smo proslavili ovu obljetnicu? Krenulo je lagano i tako se nastavilo cijeli izlet. Za početak smo svi zakasnili nekoliko minuta na dogovoreno mjesto ( osim Štefa ). Naš vodič Goran je imao propisno zapakirane gojzerice u vrećicu od Konzuma…pohvalno.
Na Lučkom samo upali u malu kolonu, ali ništa strašno. Prvi cilj na ovom izletu je bila kava na Vukovoj Gorici. Ipak bez kave se ne može planinariti. Nema presinga kad stignemo krećemo. Bjelsko nas čeka.
Polako smo se približavali destinaciji, pogled na Klek uvijek oduzima dah. Naš vodič Goran nam je ispričao legendu o Kleku…Klek je okamenjeni div, a kako je nastao ostaviti ću vama da malo istražite. Ono što ću vam otkriti je da mu je glava glavni vrh Kleka, a noge su dvije hridi Klečica. Kada sijevaju munje i gromovi vještice se okupljaju na njegovom vrhu, vodič kaže da ga pokušavaju probuditi. Mi smo se onda uputili divu na glavu ali ćemo mu obići i noge. Nadamo se da neće grmjeti jer ove njegove „kolegice“ ne bi željeli sresti.
Dio ekipe se priprema za highlander velebit, i za turu po Sloveniji od 100 km pa su u ruksake potrpali utege, šatore i zdjelice, kako bi trenirali leđa i noge…podsjećaju me na one naše staklene zdjele sa početka ove priče😉 Kreću brzo i žustro prema vrhu.
Uz stalnu zezanciju, pokoju pauzu da i mi koji ne vježbamo stignemo ostatak grupe, dolazimo do doma. Kroz godine smo postali pametniji pa ne vadimo svu okrijepu iz ruksaka jer znamo da nas čeka još uspon do vrha. Neki će planinarskom stazom, a naši hrabri Ana i Štef odvažno kreću na feratu. Pozdravljamo se sa njima, zaželjeli smo im sreću jer je to sve što mi možemo, sve ostalo je u njihovim rukama i nogama.
Stižemo do heliodroma gdje bi trebala završiti ferata, pogledom tražimo naš hrabri dvojac, dozivamo ih ali od njih ni traga ni glasa…čekali smo neko vrijeme ali je pala odluka da ipak produžimo do vrha. Nadamo se da je sa njima sve u redu.
Ovaj puta na vrhu uz nas je još samo jedan planinar, koji je brzo krenuo dalje. Vrh je samo naš. Koja privilegija. Uživamo u suncu, pogledu koji puca u daljinu, tišini koju povremeno prekidamo sami jer uvijek netko ima nešto za ispričati. Smijuljimo se, grickamo sendviče, neki leže u travi, neki na kamenu…čisti zen. Mislim da nikada ni na jednom vrhu nismo ovako bezbrižno uživali. Goran nas je pustio, ne gleda na sat. Samo laganini. Istina u jednom trenutku je iznad nas preletio dron, zvučao je kao ona ogromna dosadna muha. Skoro svi imamo naše neupadljive majice. Baš me zanima ako je slikao kako smo izgledali….narančaste točke na sivoj podlozi😊
Nakon nekog vremena konačno smo na heliodromu ugledali Anu i Štefa. Baš smo bili sretni jer iako to nije nitko rekao na glas, bili smo pomalo zabrinuti za njih.
Sad imamo pogled sa dvije strane, Štef koji kaže: kao ok nije baš lagano ali može se, i Anu koja kaže da joj je bilo zahtjevno. Moram priznati ipak više vjerujem Ani ( Štef bez ljutnje😉). I njima smo dali vremena da se odmore pa smo lagano krenuli prema nogama našeg diva.
Napravili smo kontrolu planinarskih naljepnica, nismo nigdje mogli naći našu od prošle godine. Da li je to umor ili godine ili nešto treće ne znamo ali smo zalijepili novu.
Hodamo već poznatom stazom, pazimo da nam se ne posklizne noga, jer su neki koju godinu prije izvodili Huodinija na stazi..sad vidiš Ines pa je ne vidiš😉 sreća i to je prošlo u redu.
Podno Klečica mogu zaključiti da je div preračunato u ljudski broj cipela sigurno imao nogu 50 veličine i nije opušteno ležao. Nema nam druge, ostavljamo ruksake u podnožju i hrabro hvatamo sajlu kako bi se popeli na vrh palca. Svi smo to uspješno savladali uz upute gdje staviti nogu, nema ljutnje.
Goran nam opet daje dovoljno vremena da se opustimo, uživamo u pogledu i naravno ulovimo koju dobru fotku…laganini mod je opet in. Mogli bi mi ovako cijeli dan ali pomalo smo žedni pa krećemo nazad prema domu kako bi se prije ručka malo odmorili. Ne znam zašto ali nakon osvojena dva vrha hladna piva ima neki poseban okus. U domu nam kažu da su nas gledali u daljini, jer gdje ćeš profulati onu našu majicu. Baš smo top.
Tamo smo bili
Kad je najveća briga, koji je ovo obris od oblaka😊
Mjesto sa pogledom
Vrijeme je da ovaj planinarski dio privedemo kraju, spuštamo se sa našeg diva i krećemo prema jezeru Sabljaci gdje nas čeka rođendanski ručak. I kad smo već tamo, iskoristiti smo priliku da malo pogledamo i jezero.
Veliko bravo za naše Anu i Štefa….kapa do poda
Na ovom izletu smo imali i novu članicu Berinu, kojoj želimo dobrodošlicu u društvo.
I veliko hvala Goranu koji nas je strpljivo vodio, dao nam vremena da uživao, ispričao nam zanimljivu legendu o Kleku, savjetovao nas jer je njegovo planinarsko iskustvo neprocjenjivo. I naravno hvala što nosiš stvari u najboljoj vrećici.
MUDRA BY ANA: Na ferati da nema stijena bi bila ok
Osvrt by Silvija:
Odličan provod i osvrt, bravo ekipa i bravo Silvija!
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave pratite na našim profilima Instagram, Facebook i TikTok kanal.
No Comments